7. studeni, 2010

Da li su ljudska prava i demokracija povezani?

Vidjeli smo da se ljudska prava u modernim demokratskim ustavima prihvaćaju kao elementarna osnovna prava. Na to se nadovezuje pitanje jesu li demokratske strukture neophodni preduvjeti za provedbu i realizaciju ljudskih prava i dostojanstva čovjeka. Ili obrnuto:  je li uopće moguća demokratska država bez ostvarenja ljudskih prava i dostojanstva čovjeka? Sljedeći odlomak naglašava usku i neraskidivu vezu između demokracije i ljudskih prava:

Ljudska prava, raspodjela vlasti i demokracija

“Kvintesencija političkog prosvjetljenja novog vremena je jedinstvo ljudskih prava, raspodjele vlasti i demokracije. Realna učinkovitost ljudskih prava pretpostavlja njihovu pravnu valjanost, a ono pretpostavlja raspodjelu vlasti. Jer, jedino onda kad je državni moćnik obvezan pravu, može biti obvezan i ljudskim pravima. Ali u sustavu raspodjele vlasti on je obvezan pravu samo ako izvršna vlast ne raspolaže pravom niti ga može kršiti, samo ako je tu izvršnu vlast propisao ustavotvorac i zakonodavac i samo ako neovisni suci nadgledaju održanje prava.

Ali, razvoj ljudskih prava pretpostavlja demokraciju, odnosno slobodu naroda na samoodređenje svojih zakona i na javnu kontrolu svih triju oblika vlasti. Tako se zatvara krug. Raspodjela vlasti i demokracija proizilaze iz ideje ljudskih prava i završavaju u njoj. Trojstvo ljudskih prava, raspodjele vlasti i demokracije čini  pravno-institucionalno jedinstvo. Političko ostvarenje tog jedinstva uvijet je humanosti i pravednosti te slobode i dostojanstva svakog čovjeka. Ako jedan od elemenata iskoči iz tog kruga, prestaju postojati i ostala dva.”

[Martin Kriele, Oslobođenje i političko prosvjetljenje. Pledoaje za dostojanstvo čovjeka, Freiburg 1980., 42]