20. studeni, 2010

Napadi straha dolaze iznenada, bez najave…

Situacija u kojima ljude hvataju panični napadi ima bezbroj, no simptomi su svima prepoznatljivi: pojava naglog i jakog straha praćenog tjelesnim simptomima poput lupanja srca, uspuhanosti, gušenja, znojenja, drhtanja, bola u prsima i vrtoglavice.

Panični je napad događaj kojeg se mnogi ljudi groze, osobito žene, koje napadi pogađaju dvaput češće nego muškarce. Jedna epizoda može trajati od par minuta do cijelog sata, a najčešće se događa  u noći.

Poremećaj se najčešće javlja u dobi između 20 i 40 godina, ali kod žena nastupa nešto kasnije nego kod muškaraca. Postoje naznake da se panični poremećaj djelomično nasljeđuje.

Napadi se češće događaju u određenim fazama hormonalnog ciklusa, preciznije tjedan dana uoči mjesečnice, kao i tijekom trudnoće i ubrzo nakon poroda. Napadi katkad nastupaju u situacijama kojih se osoba od ranije boji, recimo ako doživi neku neugodnost u javnosti ili ako opazi kakvu opasnost, ali mogu “udariti” i bez najave, bilo gdje i bilo kada. Čak i po principu asocijacije.

Ljudi s paničnim poremećajem počinju ograničavati svoj život i aktivnosti da bi smanjili mogućnost doživljavanja ponovnog napada.

Neki napuštaju (ili gube) posao, prekidaju studij, ili im se raspadaju veze – sve kao posljedica učestalih napada intenzivnog straha.

Jedan napad panike još uvijek ne znači da trpite od paničnog poremećaja. Oko 10% ljudi u životu doživi takav intenzivan strah samo jednom i nikad više. No ako se ovo stanje ponavlja tokom najmanje mjesec dana te ako uz povremene napade trpite i od dodatnog straha da će vas oni opet zadesiti, potrebno je potražiti liječničku pomoć.

Pronađite dobrog liječnika, onog koji vas neće “otpiliti” tvrdnjom da vam “nije ništa”. Neki doktori ne razumiju panični poremećaj pa ćete možda morati konzultirati nekolicinu.

Ako ste voljni uzimati lijekove, pazite da vas liječnik ne “nakrca” sredstvima za smirenje (trankvilizantima).Oni će vas doista isprva brzo smiriti, ali ne preporučuju se na rok duži od deset tjedana neprekidnog uzimanja.

Ako treba lijekovima stabilizirati središnji živčani sustav, za to su bolji antidepresivi, koji ne izazivaju ovisnosti, a dobro se podnose, ali ih ne uzimajte samoinicijativnoneka liječnik odredi terapiju!

Pomoć u slučaju panike

Uhvati li vas panični napad, dišite što polaganije i dublje. Brzo i plitko disanje pogoršava stanje. Neki stručnjaci preporučuju disanje u papirnatu vrećicu, no u novije vrijeme ova je priručna metoda “prve pomoći” došla na udar kritike, jer smanjuje nivo kisika i povisuje nivo ugljičnog dioksida u krvotoku.

Ako vas napadi panike hvataju višekratno, potrebno je da poduzmete nešto od strateške važnosti.

Opuštanje u kombinaciji s vježbanjem dobra je preventiva za panične napade, a ublažava smetnje i ako su već počele. Tehnike opuštanja kao što su autogeni trening, transcendentalna meditacija ili joga smanjuju rizik od daljnjih napada.

Svakodnevna tjelesna rekreacija donosi bolju prokrvljenost središnjeg živčanog sustava i potiče lučenje hormona ugode, koji djeluju protiv panike, tjeskobe i depresije.

Čitajte o paničnom poremećaju u stručnoj literaturi. Na Internetu ima mnogo korisnih resursa koji govore o ovom problemu.

Uzroci i simptomi

Uzroci paničnog poremećaja nisu dokraja poznati, medicina smatra da je ishodište problema u patološkom funkcioniranju središnjeg živčanog sustava, dijelova koji reguliraju reakciju na stresne podražaje. Uoči paničnog napada u mozgu dolazi do procesa istovjetnom onom koji se javlja pod jakim stresom. Tada tijelo počinje lučiti stresne hormone i stavlja cijeli organizam u stanje prestresiranosti.

Ako ste i vi žrtva ovakvih napada, važno je znati da niste vi krivi za njih, jer to mozak radi na svoju ruku.

- ubrzan puls, lupanje ili preskakanje srca

- znojenje ili drhtavica

- navala topline

- uspuhanost, ponekad uz osjećaj gušenja

- bolovi u prsima

- mučnina

- vrtoglavica, nesvjestica

- obamrlost ili trnci

- osjećaj “gubljenja razuma”