13. studeni, 2010

Jevto Dedijer – BH biseri u nizu…

Jevto Dedijer, (Čepelica, Hercegovina, 15. kolovoza 1880. – Sarajevo, 24. prosinca 1918.), geograf

Gimnaziju učio u Mostaru, studirao na Velikoj školi u Beogradu i na Univerzitetu u Beču, gdje je doktorirao 1907. Bio zaposlen u Zemaljskom muzeju u Sarajevu do aneksije BiH (1908). Potom je profesor na bogosloviji u Beogradu, a on 1910. docent geografije na Univerzitetu u Beogradu. Za Prvog svjetskog rata emigrirao je u Francusku, zatim u Švicarsku. Po završetku rata vratio se u zemlju, gdje je umro. Kao gimnazijalac počeo je proučavati sela prema Uputstvima Jovana Cvijića. Napisao više radova iz antropogeografije i geomorfologije (Prilozi geološkoj istoriji Neretve; Tragovi glečera u Alabaniji i novoj Srbiji (na francuskom jeziku)).

Izvor : Wikipedija

Dr. fra Mijo (Vitomir) Bobetić – BH biseri u nizu…

Dr. fra Mijo (Vitomir) Bobetić (1921. – 1998.), hrvatski je fizičar i matematičar. Rođen u Livnu, gdje je pohađao osnovnu školu.

U Visokom završava klasičnu gimanaziju, a u Sarajevu na Bogoslovnom fakultetu studij teologije, te na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu studij fizike. Bio je profesor fizike i matematike na Franjevačkoj gimnaziji u Visokom od 1953.-1960.

Kao svećenik službovao je u Gorici kod Livna, Kreševu, Kiseljaku i Zenici.

Od 1961. g. nastanio se u SAD-u. Bio je asistent dvostrukog nobelovca J. Bardeena na Sveučilištu Illinois u Urbani te radio na problemu apsorpcije ultrazvuka od supervodiča. Od 1965. djeluje u Kanadi kao profesor matematike. Na Sveučilištu u Waterloou, Quebec 1971. doktorirao je iz primijenjene matematike. Od 1971.-1974. djeluje kao asistent na Loyola College, a potom kao izvaneredni profesor na Concordia University u Montrealu.

Izvor: Wikipedija

Husnija Kamberović – BH biseri u nizu…

Husnija Kamberović, bosanskohercegovački povjesničar i književnik, rođen je 6. rujna 1963. godine u Mionici kod Gradačca.

U Gradačcu je završio osnovno i srednje obrazovanje. Na odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Sarajevu diplomirao je 1987. godine. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu magistrirao je 1991. a doktorirao 2001. godine.[1] Radio je u Institutu za povijest u Banjoj Luci od 1988. do 1989. godine, a nakon toga u Institutu za povijest u Sarajevu. Trenutno je ravnatelj tog instituta (podatak iz lipnja 2010.g). Na katedri za povijest Filozofskog fakulteta u Sarajevu predaje povijest jugoistočne Europe od 1918. do 1995. i povijest BiH od 1918. do 1995. godine. Sudjelovao je na većem broju znanstvenih skupova i objavio veći broj radova, članaka, rasprava, polemika, enciklopedijskih priloga,…

Izvor: Wikipedija

Alojz Benac – BH biseri u nizu…

Alojz Benac (Plehan, Derventa, 20. listopada 1914. – Sarajevo, 6. ožujka 1992.), bosanskohercegovački arheolog i povjesničar

Klasičnu filologiju i arheologiju diplomirao u Beogradu (1937.), doktorirao u Ljubljani (1951.). Radio je u Zemaljskome muzeju BiH 1947.-67. (1957.-67. direktor). Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu bio je profesor arheologije i povijesti staroga vijeka (1968.-78.).

Utemeljitelj je i prvi direktor Centra za balkanološka ispitivanja ANUBiH-a. Istraživao prapovijesna razdoblja, posebice zapadnoga područja Balkana. Izveo je niz sustavnih arheoloških istraživanja: Arnautovići (Visoko), Crvena Stijena (Bileća), Gradić u Matićima, Gradina i Mujevine u Alihodžama (Travnik), Hrustovača u Hrustovu (Sanski Most), Lisičići (Kakanj), Nebo u Brajkovićima (Travnik), Obre I. i II. (Konjic), Pivnica (Odžak), Zecovi (Prijedor), Zelena pećina u Blagaju (Mostar) i dr. Istraživao gradine, tumule, prapovijesnu kronologiju, etnogenezu i kulturu Ilira. Proučavao je i stećke. Pokrenuo je sustavna istraživanja prethistorijskih gradina, nekropola sa stećcima i arheološke karte Bosne i Hercegovine. Organizirao je šest tematskih znanstvenih skupova iz paleobalkanistike. Pokrenuo petosveščanu sintezu “Praistorija jugoslavenskih zemalja ” (1979.-86.).

Autor je niza sinteza i rasprava u periodici kao i više knjiga:

  • Prehistorijsko naselje
  • Nebo i problem butmirske kulture (1952.)
  • Studije o kamenom i bakarnom dobu u sjeverozapadnom Balkanu (1964.)
  • Utvrđena ilirska naselja (1985.)
  • Praistorijski tumuli na Kupreškom polju (1986.) i dr.

Od 1967. redoviti član ANUBiH-a, dopisni član JAZU/HAZU, SANU, SAZU te član niza međunarodnih znanstvenih institucija.

Izvor :wikipedia

Philipp Ballif- BH biseri u nizu…

Philipp Ballif (1847. – 1905.)

austrijski inženjer, arheolog i meterolog.

Osnovao je metorološku službu u Bosni i Hercegovini, te je napisao studiju o rimskim cestama kroz Bosnu i Hercegovnu.

Izvor: Wikipedija

Znanost ne može riješiti krajnju tajnu prirode…

Science cannot solve the ultimate mystery of nature. And that is because, in the last analysis, we ourselves are part of nature and therefore part of the mystery that we are trying to solve.
Max Planck, 04/23/1858 – 10/04/1947     

German physicist and Nobel Prize Laureate (Physics)

8. studeni, 2010

Kockanje/klađenje vrlo lako može postati ovisnost

Istraživanja su pokazala da kockanje/klađenje može prerasti u ovisnost u kojem slučaju je osoba ovisna o aktivnosti koja proizvodi iste učinke kao i droga. Ovisnik, unatoč spoznaji o tome da mu klađenje donosi štetu, nastavlja s tom aktivnošću i uvjerava sam sebe da će velikim dobitkom i pokrivanjem dugova prekinuti s klađenjem. Dok se većina ljudi kladi da se opusti i zabavi, za neke se ljude klađenje može razviti u problem.

U širem smislu, ovisničko ili patološko kockanje/klađenje uzrokuje razaranje svih aspekata  života: psiholoških, fizičkih, socijalnih i poslovnih; uništava obiteljske veze, vodi do gubitka prijatelja, zaposlenja, uništava integritet osobe. Ovisničko se klađenje  ponekad spominje i kao «skrivena bolest», jer ne postoje vidljivi fizički simptomi (za razliku od, na primjer alkohola koji se osjeti u dahu osobe koja ga je konzumirala). 

Većina ljudi nema predodžbu o tome da kockanje/klađenje vodi u ovisnost, a ovisnost u kriminal, razvod braka, samoubojstvo i druge ovisnosti.

Posljedice koje nastaju svrstavaju kockanje/klađenje među javnozdravstvene probleme. Zdrava obitelj važna je za razvoj i podršku pojedinca u razvijanju samopoštovanja, razvijanju značajnih interpersonalnih veza, međusobnog poštovanja. Obitelj je centralna determinanta zdravlja, ona najače utječe na život pojednica koji određuje njegov zdravstveni status i njegovu šansu za preživljavanje.

Kada član obitelji ima problema s klađenjem ili je patološki kladioničar on može nepovoljno utjecati na svoje srodnike. Istraživanja su opisala različite negativne socijalne i zdravstvene posljedice za članove obitelji odrasle osobe koja je patološki hazarder. Obiteljski problemi uzrokovani patološkim klađenjem nekog člana obitelji su disfunkcionalni odnosi, gubitak prihoda obitelji, zapostavljanje (djece, supruga, obaveza), nasilje.

Dijagnoza

Prema međunarodnoj klasifikaciji bolesti, kockanje/klađenje se tretira kao:

1.      kockanje i klađenje  koje proizlazi iz načina života;

2.      patološka sklonost kockanju i klađenju koja je definirana kao poremećaj nagona i navika koje se kompulzivno i opetovano ponavljaju okupirajući cijelo njegovo biće na štetu socijalnih, radnih, materijalnih, obiteljskih, zdravstvenih i etičkih vrijednosti.

Da bismo neko kockanje/klađenje mogli definirati kao patološko ono se mora pokazivati u najmanje pet od ovih deset simptoma:

1.      zaokupljenost kockanjem (učestalo prepričavanje kockarskih događaja, planiranje budućih kockarskih pothvata ili smišljanje načina da se dođe do novca za kockanje);

2.      potreba za sve većim ulozima ili rizicima kako bi se postigla željena razina uzbuđenja;

3.      učestali napori da se kontrolira, smanji kockanje ili prestane s njim;

4.      nemir i razdražljivost prigodom pokušaja smanjivanja ili prestanka kockanja;

5.   kockanje kao način bijega od problema ili ublažavanje nekih neugodnih raspoloženja (depresije, osjećaja krivnje, bespomoćnosti);

6.      nakon gubitka novca na kockanju kockar se često vraća slijedećeg dana kako bi ga nadoknadio;

7.    laži prijateljima i članovima obitelji kako bi se prikrio stupanj uvučenosti u kockanje;

8.      nezakonita djela kao što su krađe, krivotvorenja, prijevare, pronevjere kao bi se financiralo svoje kockanje;

9.      ugrožavanje ili gubitak važne veze, posla, obrazovne ili poslovne mogućnosti zbog kockanja;

10.  oslanjanje na druge za nabavljanje novca kojim bi se olakšala očajna financijska situacija prouzročena kockanjem.

Simptomi

Problematični (patološki) kockar ne može odoljeti kockanju bez obzira na to gubi li ili dobiva. Ako gubi, kocka da bi vratio izgubljeno, a, ako dobiva, kocka dalje uvjeren da ima sreće. Na kockanje troši sve više vremena i novca, gubi zanimanje za druge aktivnosti, počinje lagati o svome kockanju, zanemaruje obaveze na poslu i u obitelji. Još uvijek smatra da može kontrolirati nagon za kockanjem, pokušavajući da smanji ili prestane s kockanjem, a zbog stresa, dolazi do sukoba sa članovima obitelji i bližnjima jer osjeća nemir i razdražljivost te se ponovno vraća kockanju.

Počinje posuđivati novac za kockanje/klađenje i zaduživati se. Kako bi pokrio dugove ulazi u kriminalne aktivnosti, razne prijevare, pronevjere, krađe, pljačke. Počinje osjećati sram, kajanje, ima grižnju savjesti zbog onoga što čini supruzi i djeci Zbog otuđenja od obitelji i prijatelja, situacija se čini bezizlaznom, slijedi razvod, odavanje drugim porocima kao što su alkohol ili droga, što kockara dovodi do emocionalnog sloma. Kockar ne vidi izlaz iz svoje situacije, a podaci govore da čak 20% patoloških kockara pokuša samoubojstvo. Kockari dolaze iz svih društvenih slojeva.

Liječenje

U većini zapadnih zemalja (SAD, Kanada, Velika Britanija, Norveška, Švedska, Nizizemska, Švicarska, Italija) zbog alarmantnog broja ovisnika počele su se osnivati udruge koje rade po principu smanjenja štete – pomoć ljudima da obuzdaju nagon i da prestanu dok nije prekasno. U nekim zemljama zakonom je regulirano da takve udruge financiraju upravo oni koji priređuju takve aktivnosti. Pomoć se pruža preko telefona za pomoć ili individualnom i grupnom terapijom.

Premda o patološkim hazarderima u BiH nema preciznih podataka, u razvijenim zapadnim zemljama njihov je postotak između jedan i tri posto populacije. Tri četvrtine su muškarci. Osobe koje imaju problem s kockanjem/klađenjemu BiH, kliko nam je poznato nigdje se ne liječe! S obzirom na konstantan porast broja uplatnih mjesta, raste i broj osoba koje bi trebale potražiti pomoć stručnjaka jer ne mogu kontrolirati svoje porive i kockanje im je prouzročilo velike (najčešće financijske) probleme.

Ukoliko ste prepoznali simptome patološkog kockanja/klađenja kod neke osobe iz vaše blizine i želite mu/joj  pomoći u prevladavanju njegove/njezine ovisnosti, imajte na umu da je ovisnost o kockanju/klađenju vrlo ozbiljan poremećaj, i da osoba ne može jednostavno prestati. Zapamtite da te osobe vrlo dobro lažu i sebi i drugima. Uz stalno poticanje motivirajte ih da promijene svoje ponašanje. Pomozite im da sami uvide svoju ovisnost, neka prihvate odgovornost za posljedice kockanja/klađenja i nemojte ih osuđivati.

BONAVENTURA

7. studeni, 2010

Koja je razlika između ljudskih i osnovnih prava?

Postavlja se pitanje šta razlikuje ljudska od osnovnih prava? Taj aspekt, koji se često dovodi u pitanje,  pojavio se i kad je bilo riječi o razvoju ljudskih prava. Vidjeli smo da su ljudska prava, koja su potekla iz filozofije u 17. stoljeću, našla svoje mjesto u državnim ustavima kao temeljna prava. Ona su u određenoj mjeri pretočena u čvrstu formu i zajamčena građanima kao konkretna osnovna prava.

Apstraktni čovjek, kao filozofski pojam,  postao je konkretnim građaninom ustavotvoraca. Osnovna prava imala su funkciju zaštite građana od države i bila su središnji dio vladajuće mislilačke škole liberalizma.  

Možemo reći da se osnovna i ljudska prava ne razlikuju sadržajno, nego da je uočljiva razlika u formalnom području. Osnovna prava su prava koja svaka država jamči svojim građanima i prava koja su sadržana u ustavima pojedinih država. Na temelju njih građanin se može obratiti sudu. Ljudska prava su u izvjesnoj mjeri osnovna ideja koja leži iza osnovnih prava. Do sredine 20. stoljeća njima se izražavao moralni zahtjev na prava definirana državnim redom.

Dakle, ljudska prava su prirodna prava. “Općom poveljom o ljudskim pravima“  Ujedinjenih naroda filozofska ideja se pokušava konkretizirati, a prava se pokušavaju smjestiti pod svjetska mjerila, kao što je to učinjeno s osnovnim pravima na nacionalnoj razini. Od filozofske ideje preko ostvarenja u osnovnim pravima na nacionalnoj razini do pokušaja globalnog ostvarenja preko Ujedinjenih naroda pojašnjava razliku između ljudskih i osnovnih prava.



Da li su ljudska prava i demokracija povezani?

Vidjeli smo da se ljudska prava u modernim demokratskim ustavima prihvaćaju kao elementarna osnovna prava. Na to se nadovezuje pitanje jesu li demokratske strukture neophodni preduvjeti za provedbu i realizaciju ljudskih prava i dostojanstva čovjeka. Ili obrnuto:  je li uopće moguća demokratska država bez ostvarenja ljudskih prava i dostojanstva čovjeka? Sljedeći odlomak naglašava usku i neraskidivu vezu između demokracije i ljudskih prava:

Ljudska prava, raspodjela vlasti i demokracija

“Kvintesencija političkog prosvjetljenja novog vremena je jedinstvo ljudskih prava, raspodjele vlasti i demokracije. Realna učinkovitost ljudskih prava pretpostavlja njihovu pravnu valjanost, a ono pretpostavlja raspodjelu vlasti. Jer, jedino onda kad je državni moćnik obvezan pravu, može biti obvezan i ljudskim pravima. Ali u sustavu raspodjele vlasti on je obvezan pravu samo ako izvršna vlast ne raspolaže pravom niti ga može kršiti, samo ako je tu izvršnu vlast propisao ustavotvorac i zakonodavac i samo ako neovisni suci nadgledaju održanje prava.

Ali, razvoj ljudskih prava pretpostavlja demokraciju, odnosno slobodu naroda na samoodređenje svojih zakona i na javnu kontrolu svih triju oblika vlasti. Tako se zatvara krug. Raspodjela vlasti i demokracija proizilaze iz ideje ljudskih prava i završavaju u njoj. Trojstvo ljudskih prava, raspodjele vlasti i demokracije čini  pravno-institucionalno jedinstvo. Političko ostvarenje tog jedinstva uvijet je humanosti i pravednosti te slobode i dostojanstva svakog čovjeka. Ako jedan od elemenata iskoči iz tog kruga, prestaju postojati i ostala dva.”

[Martin Kriele, Oslobođenje i političko prosvjetljenje. Pledoaje za dostojanstvo čovjeka, Freiburg 1980., 42]

Univerzalno političko ostvarenje ljudskih prava (Ujedinjeni narodi)

Strašni zločini tokom Drugog svjetskog rata potaknuli su ljude na razmišljanje kako bi se moglo osigurati važenje ljudskih prava diljem svijeta. Ono što se dogodilo nije se smjelo više ponoviti. Trebalo je osigurati da svi ljudi na svijetu imaju osnovna prava i slobode. To je bio jedan od najvažnijih motiva za osnivanje Ujedinjenih naroda. Sporazumom svih država ljudska prava više nisu  bila stvar pojedinih država nego su postala pitanja  zajednice država. To je sadržano u ključnom ugovoru između država, u “Povelji Ujedinjenih naroda”, koja je usvojena 26. lipnja/juna 1945.

U njoj se ističe da se sve države članice obvezuju da će i zajedno i svaka posebno surađivati s Organizacijom u smislu provedbe ciljeva Organizacije (član 56), a u te ciljeve ubraja se zaštita ljudskih prava. Tim članom svaka država članica Ujedinjenih naroda, a to su danas gotovo sve zemlje svijeta, obvezuje se na poštivanje ljudskih prava. Da bi bilo precizno utvrđeno što su ljudska prava sastavljena je “Opća deklaracija o ljudskim pravima“, koja je usvojena 10. prosinca/decembra 1948.i predstavlja listu ljudskih prava, koja se mogu podijeliti u više grupa.

« Novije objaveStarije objave »