7. studeni, 2010

Političko ostvarenje ljudskih prava u sklopu nacionalnih država

Vodeću ulogu u takvom razvoju imala je Engleska. Već su 1215., s “Magna Charta Libertatum”, od kralja iznuđena određena prava, dokumentom “Petition of Rights” iz 1628. zajamčena je nepovredivost građanina, a “Habeas-Corpus-Akte” iz 1679. bio je odlučujući preokret za usidrenje ideje o ljudskim pravima u konkretnom državnom pravu. Tim aktom građanin je bio zaštićen od bezrazložnog hapšenja: Uhapšenik se morao u roku od dvadeset dana izvesti pred suca.

Ta prava vrijedila su i u engleskim kolonijama, dakle i u Sjedinjenim Američkim Državama. U jeku borbe za nezavisnost tamo je prvi put u povijesti formuliran “Katalog ljudskih prava”, i to pozivajući se izravno na zamisli Johna Lockea. Naime, “Virginia Bill of Rights” iz 1776., dokument je koji se, uz “Američko proglašenje nezavisnosti iz iste godine, ubraja u najvažnije dokumente u povijesti ljudskih prava. Oba dokumenta stoje na raspolaganju kao materijali i zaista se isplati zaviriti u njih. Dokumentom “Virginia Bill of Rights” sljedeća prava proglašena su neotuđivim ljudskim pravima i otada sačinjavaju jezgru ljudskih prava:

  • Pravo na život, slobodu i privatno vlasništvo

  • Sloboda okupljanja i sloboda tiska

  • Sloboda kretanja i pravo na peticiju

  • Pravo na pravnu zaštitu

  • Glasačko pravo

Ustavno-pravno ostvarenje ideje o ljudskim pravima krenulo je velikim zaletom iz Francuske u kontinentalnu Europu. Francuska revolucija iz 1789. sa svojom parolom “liberté, égalité, fraternité” izvršila je izniman utjecaj. Dana 26. kolovoza 1789. prihvaćena je „Povelja o ljudskim i građanskim pravima” koja se također može pronaći na stranicama s ostalim materijalima. Ona sadržava uzvišeni pokušaj naglašavanja univerzalne važnosti ljudskih prava. Ali ponajprije je riječ o tome da se u pojedinim nacionalnim ustavima ljudskim pravima osigura značenje osnovnih prava, što se tokom 19. stoljeća i dogodilo u gotovo svim europskim državama. Političko i pravno ostvarenje filozofske ideje o ljudskim pravima u dobroj je mjeri uspjelo do sredine 20. stoljeća.

No sada dolazi do novog problema. Ljudska prava iziskuju univerzalnu važnost, a obvezujuće jamstvo za njih kao za osnovna prava bilo je ograničeno na uski okvir nacionalnih država. Ta proturječnost uzeta je u razmatranje u trećem koraku, i to pokušajem univerzalnog političkog i pravnog ostvarenja ljudskih prava.

Filozofski korijeni ljudskih prava

Već u staroj grčkoj filozofiji, dakle prije više od 2000 godina, razvila se ideja o jednakosti svih ljudi, ideja o prirodnom pravu koje pripada svakom čovjeku. Ta tradicija prirodnog prava doživjela je svoj daljnji razvoj u ranom kršćanstvu i drugim religijama: Sve ljude Bog je stvorio jednakima i po uzoru na samog sebe. Te dvije niti čine korijen ideje o ljudskim pravima. Ali ipak, one tada nisu imale mnogo zajedničkog s političkom realnošću. Radilo se o filozofskim promatranjima koja su zahtijevala univerzalno pravo, ali koja su u svijet politike i prava bila prenesena postupno tek početkom novog doba.

_

_Od presudne važnosti za to je novovremenska filozofija prirodnog prava, a prije svega engleski filozof John Locke. Njegovo djelo značilo je odlučujući duhovni proboj ideje o neotuđivim ljudskim pravima:

„The State of Nature has a Law of Nature to govern it, which obliges everyone: And Reason, which is that Law, teaches all Mankind, who will but consult it, that being all equal and independent, no one ought to harm another in his Life, Health, Liberty and Possessions.

Za Johna Lockea nepromjenjiva urođena prava čovjeka su život, sloboda i privatno vlasništvo. Svrha svake države je da štiti ta prirodna ljudska prava. Dakle, on svojom političkom filozofijom obvezuje državu na zastitu ljudskih prava i time povlači odlučujući korak od apstraktne ideje o ljudskim pravima do njezina konkretnog ostvarenja u sklopu države. Te zamisli prihvatili su ustavotvorci u Engleskoj i Sjedinjenim Američkim Državama te ih ugradili  u svoje ustave.

Što znači pojam ljudska prava?

“Svi ljudi rođeni su slobodni, s jednakim dostojanstvom i pravima” — tako počinje član 1 “Opće deklaracije o ljudskim pravima“. To znači da svi mi od trenutka rođenja posjedujemo određena prava koja se nazivaju ljudskim pravima. Ljudska prava su zajamčena svakom čovjeku na temelju njegova postojanja kao čovjeka i ona su neotuđiva, što znači da ne mogu nikome biti oduzeta. Ovo su tipične definicije ljudskih prava, onakve kakve nalazimo u različitim leksikonima.

“Ljudskim pravima smatraju se zajamčena prava pojedinca na zaštitu od države, prava koja mu pripadaju na temelju njegova postojanja kao čovjeka, prava koja u svakom slučaju ostaju održiva i država ih ne može ograničavati. Oznaka “urođena” i “neotuđiva” prava potiče iz vremena borbe protiv apsolutizma.
(…) Jezgri ljudskih, odnosno osnovnih, prava pripadaju dostojanstvo čovjeka, pravo na razvoj ličnosti, jednakost pred zakonom i ravnopravnost, sloboda religije i rasuđivanja, sloboda mišljenja, sloboda tiska i informacija, sloboda učenja, sloboda okupljanja, sloboda ujedinjavanja, sloboda kretanja, sloboda izbora zanimanja i sloboda rada, nepovredivost stana, jamstvo privatnog vlasništva, jamstvo prava na nasljedstvo, pravo na azil i peticiju, kao i zakonska prava poput zaštite od neopravdanog hapšenja (…).”

[citat iz:  Wichard Woyke (izdavač), Mali rječnik međunarodne politike, Bonn 1994.]

UN-ova Povelja o otklanjanju nasilja nad ženama iz 1993.

U prosincu/decembru 1993. godine Opća skupština UN-a precizirala je vlastite formulacije zaključaka Bečke konferencije, tzv. Povelju o otklanjanju nasilja nad ženema. Tom poveljom sljedeće forme nasilja nad ženama u javnoj i privatnoj sferi predstavljaju kršenje ljudskih prava:


tjelesno, seksualno i psihološko nasilje u obitelji, uključujući tjelesno i seksualno zlostavljanje djevojčica u zajedničkom kućanstvu,

nasilne radnje vezane za miraz,

silovanje u braku,

osakaćivanje genitalija i ostale tradicionalne djelatnosti štetne za ženu,

  • nasilje izvan braka i ostale nasilne djelatnosti vezane za izrabljivanje,
  • tjelesno, seksualno i psihološko nasilje u zajednici, uključujući i silovanje, seksualno zlostavljanje, seksualno uznemiravanje na radnom mjestu, u obrazovnim ustanovama i drugdje,
  • trgovina ženama i prisilna prostitucija,
  • državno ili sa strane države zanemarivano tjelesno, seksualno ili psihološko nasilje, bez obzira na to od koga dolazi.

Od ožujka/marta 1994. godine Odbor za ljudska prava ima stalnu namještenicu čiji je zadatak sastavljanje izvješća o kršenju prava žene diljem svijeta, a njen mandat je cjelokupna Povelja o otklanjanju nasilja nad ženama.


Živjeti ono što se uči i učiti ono što se živi…

…rekao je Kung Fu Ce. 

Sve istinski lijepo, dobro i čisto Konfucije vidi u idealu plemenitog čovjeka. On sjedinjava u sebi ‘običnog malog’ dobroćudnog čovjeka, pravednog čovjeka i istinskog mudraca.

“Plemenitost se ne stječe rođenjem već učenjem, spoznavanjem i konačno življenjem naučenog”

Kung Fu Ce ili Konfucije – smatra se jednim od najvećih mislioca ne samo Kine, nego i cijelog čovječanstva. Iako se rodio u 6. st.pr.nove ere, njegove ideje i učenja jednako su aktualna i danas kao i onda.

BONAVENTURA

6. studeni, 2010

Koliki nam je opseg struka?

Dokazano je da salo nakupljeno oko struka značajno povećava opasnost od razvoja koronarne bolesti, visokog krvnog tlaka, šećerne bolesti, moždanog udara i pojave određenih vrsta malignih bolesti. Zato je mjerenje opseg struka korisna mjera za procjenu zdravstvenih rizika debljine.

Široki struk govori da se masno tkivo nakuplja u gornjem dijelu tijela, u trbušnim organima i oko njih, što se često naziva oblik jabuke. Veliki trbuh ili oblik jabuke predstavlja puno veću opasnost za zdravlje od tzv. oblika kruške kod kojeg se masno tkivo nakuplja više u  bedrima ili donjem dijelu tijela.

Što je stuk širi, opasnost za zdravlje je veća. Više je čimbenika koji utječu na povećanje opsega struka od gena do alkohola, posebice piva, pušenja, nedostatak tjelesne aktivnosti i unos suvišnih kalorija.


Trbušna debljina se procjenjuje mjerenjem opsega struka malo iznad najviše točke kuka. Znatno veću opasnost za zdravlje i učestalost zdravstvenih poremećaja imaju muškarci s opsegom struka većim od102 cm, a žene s većim od 88 cm.

BONAVENTURA

U borbi protiv korupcije

Pokrenuta inicijativa “Veseli ambasadori u borbi protiv korupcije”
Izvor teksta:Tuzla-x.ba
Oktobar 2010
“Veseli ambasadori u borbi protiv korupcije” je naziv inicijative koju je osmislila i pokrenula skupina studentskih udruženja i udruženja mladih uz podršku Policijske misije EU (EUPM). Cilj inicijative je podići svijest o potrebi borbe protiv korupcije na svim razinama u BiH.
“Smatram da je vrlo važno da mlada generacija u BiH doprinosi rješavanju problema korupcije. Sretni smo što možemo podržati njihove aktivnosti i uvjeren sam da će projekt biti uspješno sproveden,” rekao je šef Policijske misije EU Stefan Feller.“Posebice mi je drago što vidim da mladi ljudi pokazuju interes za aktivno sudjelovanje u rješavanju važnih pitanja.”
Tijekom kampanje, “Veseli ambasadori u borbi protiv korupcije” će posjetiti nekoliko gradova u BiH  i organizirati brojene aktivnosti.
“Željeli bismo pokrenuti drugačiji pristup problemu korupcije u BiH. Vjerujemo da je apsolutno neophodno angažirati se u borbi protiv korupcije i vršiti pozitivan utjecaj na naše zajednice u tom pogledu,“ kaže Edita Miftari, predsjednica Asocijacije studenata Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu.
“Također, željeli bismo pozvati i ostala udruženja da se pridruže Veselim ambasadorima u borbi protiv korupcije, dodaje Damir Delić Đuljić član nevladine organizacije Bedem iz Visokog.
EUPM sa zadovoljstvom podržava ovu inicijativu i nastavit će poticati aktivnosti u borbi protiv korupcije u BiH.
BONAVENTURA
5. studeni, 2010

Svinja – priča o najvećem od svih čovjekovih prezira


U svijetu živi oko 1,2 milijarde svinja. Svaki tjedan čovječanstvo zakolje oko milijun i pol svinja. U Hrvatskoj u ovom trenutku živi oko 1,5 milijun svinja.
Tko je ta “debela prljava svinja”?
- stvorenje “tjelesnog dodira”: prilagođavanje i emocionalno vezivanje unutar grupe, razvijanje međusobne komunikacije i socijalne hijerarhije.
- izrazito socijalno uređenje: život u širim stabilnim zajednicama od nekoliko majki sa svojim potomcima. Nukleus tih širih zajednica čini mala i trajna obitelj, raščlanjena po rangu njenog pojedinog člana…obitelj koju vodi majka.
-socijalna hijerarhija: dominantnost mužjaka na ženkama u široj zajednici, i majki u obiteljskoj zajednici. Osim spola, na hijerarhiju utječu i starost, težina te osobnost svakog člana.
-socijalna dominacija i agresivnosti: dominacija počinje već nakon rođenja (borba praščića za sise) no osobito postaje naglašena u dvije situacije; u prenapučenim uvjetima držanja te kod majki koje doje malene (zaštita).
(HZPSS, “Etologija svinja”, 2006.)  

U prostranim životnim uvjetima, osobito u prirodi, svinje odijeljuju u svom životnom prostoru mjesta za hranjenje, mjesta za ležanje i mjesta za obavljanje nužde koje je najudaljenije od hranilišta.

Izuzetno su osjetljive na visoke temperature (ne mijenjaju disanje kao mnoge druge životinje) te imaju smanjenu sposobnost samoregulacije topline.
Glavno sredstvo za rashlađivanje u prirodnom okolišu su “blatne kupke” koje imaju i najbitniju funkciju za održavanje higijene (struganje osušenog blata sa kože češanjem o predmete u okolini).
Svinje su ujedno i jedine životinje koje kao i čovjek mogu dobiti opekotine od sunca. U ovom slučaju blato ima zaštitnu ulogu.

Životni put svinje danas:
Nakon oduzimanja djece (tzv. “odbijanje prasadi”) ili ako im je prvi put da imaju praščiće (tzv. “nazimice”) smještaju se u pripustilište gdje se pojedinačno ili grupno drže (uobičajeno zbog lakšeg uočavanja estrusa). Po uočavanju gonjenja dolazi do podvođenja nerastu ili umjetna oplodnja – zatvaranje u pojedinačne boksove nakon 35 dana gdje se vrši kontrola trudnoće (“suprasnosti”) te se premještaju u čekalište (grupno ili pojedinačno) do 5 dana prije poroda nakon čega se zatvaraju u prasilište koje je kavez od obično jednog kvadratnog metra oivičen snažnim čeličnim šipkama kako se krmača ne bi mogla okrenuti i “povrijediti” svoju djecu. Nakon nekog vremena, kad su prasići dovoljno veliki da ih se oduzme krmači i stavi u tovilište, krmača se ponovo vraća u pripustilište i novi ciklus počinje ispočetka. Taj ciklus traje sve dok je krmača sposobna donositi na svijet dovoljan broj praščića, a njezino posljednje putovanje nakon toga je ono prema klaonici. Od krmače se očekuje da godišnje iznese na svijet 2,3 legla malih praščića.

U prirodi, nekoliko dana prije poroda (“prasenja”) majke krmače se osamljuju i počinju uređivati GNIJEZDO. Nakon rođenja posljednjeg prasića, majka postaje vrlo brižna (potiskivanje njuškom prema trbuhu, podvlačenje pod sebe).


Majka počinje glasovno komunicirati sa malenima. Povezanost majke i praščića ispoljava se kroz velik broj znakova; glasovnih poruka, pokreta i gesta. Majka glasom najavljuje nadolazeće sisanje, provjerava da li su svi malci okupljeni oko vimena i uz svoje bradavice. Stariji praščići također započinju komunikaciju sa majkom glasom, tjelesnim dodirom i gestama masiranja vimena.

Na farmama, buduće majke useljavaju u prasilište, 5 dana prije poroda, 28 dana do razdvajanja, potom slijedi povratak majki u pripustilište. 28 dana do razdvajanja: maleni zbog stresa ostaju još 2-3 dana i nakon odlaska majke te nastavljaju dalje prema uzgajalištu.
Prvo što će maleni doživjeti u uzgajalištu jest rezanje tj. brušenje zubiju, te rezanje repa kako se ne bi grizli. Potom im se bez anestezije (bez anestezije im se takođerr vade i bruse zubi te reže rep) vade testisi tj. kastrira ih se. U uzgajalištu ih se odvaja na krmače koje će biti budući strojevi za proizvodnju malih praščića, na neraste koji se drže za oplodnju krmača i na one za tov.
U uzgajalištu prasad dnevno raste 350 – 400 g. Za 2 kg pojedene hrane – 1 kg tjelesne mase. Najpovoljnija “završna težina” je cca 100 kg što postižu u 6. mjesecu svoga života.
U 6 mj. života u prirodi divlja svinja razvije tek oko 20 kg tjelesne mase. Rezultat: često padanje u komu već pri pokretanju iz svinjca te česti slučajevi ugibanja nerasta pri “zavođenju” krmače.

Nakon toga kreće transport do klaonica. Svinje su više od svih ne-ljudskih životinja sklone “bolesti kretanja” (povraćanje,proljev,temperatura). Sindrom stresa (PSS – Porcine Stress Sindrome) je vrlo očit, a ispoljava se kao maligna hipertermija. Prilikom utovara i istovara česte su ozljede i oštećenja tkiva, zaraza salmonelom, a česta je pojava i izuzetne agresivnosti kao posljedica stravičnih uvjeta putovanja (fekalije, visoke temperatue, nedostatak hrane i vode, buka) i to u obliku ugriza, ozljeda tkiva, trganja ušiju.

I stigli smo u klaonicu. Omamljivanje prije klanja zamišljeno je da osigura kucanje srca i iskrvarenje nakon gubitka svijesti. Izvodi se mehanički (tzv. “pištolj za stoku”), električnom strujom (električna kliješta) ili plinom ( CO2).


Nakon električnog ili mehaničkog omamljivanja najdulje vrijeme nakon kojeg mora početi klanje je 20 sekundi. U trenutku rezanja grla, velik broj svinja je svjestan.

Prema “Etologija svinja”, HZPSS,2006: “…Često na liniju klanja iz depoa dolaze svinje redoslijedom, onako kako su zajednički živjele u skupini tijekom tehnološkog procesa u nastambi, premda su pri istovaru u klaonici bile raštrkane.
No, u “smrt” odlaze zajedno.”

Nakon ovog predavanja nije bilo dodatnih pitanja niti komentara tek suze u očima mnogih, svjesnih koliko bespotrebne patnje danas uzrokuje čovjek svugdje oko sebe.

Životinje su osobe i nisu tu da ih jedemo, nosimo ili testiramo na njima.

Autor:

Vedran Romac, dipl. soc. radnik
Izvor: by Veseli Vegani
Uredili: BONAVENTURA

Strah od vage?!

”Prekomjerna tjelesna težina nije samo bolest sama po sebi, debljina je i pretkazatelj drugih bolesti” …davno je rekao i zapisao Hipokrat!

Druge bolesti danas prepoznajemo kao komplikaciju debljine. Debljina i komplikacije debljine (komorbiditeti) nisu važni samo za kvalitetu i trajanje života oboljele osobe, važne su i za društvo jer generiraju velike gospodarske troškove. Za Svjetsku zdravstvenu organizaciju (SZO) debljina je jedan od najvidljivijih javnozdravstvenih, ali i zanemarenih problema u svijetu već 10-ak i više godina. Problem je univerzalan, siromašne i bogate zemlje jednako su ugrožene.

Nastanak debljine je lako objasniti – nastaje onda kada je unos energije (hrana) veći od potrošnje energije u organizmu.

229_sandwich_character.png image by salamalaaa

Složeni neuroendokrini i metabolički mehanizmi reguliraju unos, spremanje i potrošnju energije, pa brojni poremećaji mogu sudjelovati u nastanku debljine. Debljina se često javlja u obiteljima, što ukazuje na ulogu naslijeđa, odnosno genetski određenu veličinu energetskog unosa i energetske potrošnje u jedinke. Geni su generacijama stabilni, ne mijenjaju se godinama, pa se zato eksplozivni porast broja prekomjerno teških i debelih u zadnjem desetljeću ne može pripisati promjenama u genima.

Geni bez sumnje mogu utjecati na pojavu debljine, ali samo uz djelovanje okolišnih čimbenika. Promijenjen način života modernog čovjeka (tekovine civilizacije) koje karakterizira dostupnost obilja hrane, često velike energetske vrijednosti, uza sve veću nedovoljnu tjelesnu aktivnost siguran je put u debljanje. Debljina u djece, primjerice, u izravnoj je vezi s vremenom gledanja televizijskog programa. 

Sve manja tjelesna aktivnost vjerojatno je glavni razlog pandemije debljine u svijetu. Vrlo je rijetko debljina posljedica mutacije jednog gena u sustavu energetske kontrole organizma.

Komplikacije debljine su brojne. Najpoznatije su metabolički sindrom, šećerna bolest tipa 2, visoki krvni tlak i kardiovaskularna bolest (koronarna bolest, infarkt miokarda).

Manje je poznato da debele osobe imaju poremećaj plućne funkcije, smanjen ukupan plućni kapacitet i funkcionalan rezidualni kapacitet, u većem stupnju debljine javlja se hipoventilacijski sindrom, hrkanje i vrlo opasna apneja (prestanak disanja dulje od 10 sekundi) tijekom spavanja.

Nealkoholna steatoza jetara (masna jetra) česta je komplikacija debljine. Bolest može napredovati do ciroze jetara i hepatocelularnog karcinoma. Pojačano lučenje kolesterola i supersaturacija žuči razlog je za nastanak žučnih kamenaca u debelih. Simptomatski žučni kamenci šest puta su češći u debelih osoba u usporedbi s osobama normalne tjelesne težine.


Debljina je povezana s povećanom smrtnosti od zloćudnih tumora. Kod muškaraca se radi o tumorima jednjaka, crijeva, jetara, gušterače i prostate, a kod žena o tumorima žučnjaka i žučnih vodova, dojke, endometrija, cerviksa i jajnika. Nastanak i rast tumora dojke, endometrija i jajnika može biti posljedica endokrine aktivnosti masnog tkiva lokalno, pri čemu dolazi do pretvorbe androstendiona u estron.


Debljina oštećuje zglobove – stradavaju kralježnica, kukovi i koljena – katkad do takvog stupnja da je onemogućeno kretanje. Manjak kretanja je dodatni čimbenik debljanja, pa bolesnik ulazi u začaranu spiralu sve jače narušenog zdravlja zbog sve većeg debljanja.

Imate li strah od vage – debljine? Opravdano se plašite – učinite nešto ; reducirajte tjelesnu težinu odmah! Ne možete li sami – potražite pomoć stručnjaka!!!!

Presađivanje organa – novi život na dar

Presađivanje ili transplantacija organa danas je širom svijeta prihvaćena i uspješna metoda liječenja bolesnika kod kojih je došlo do nepovratnog zatajenja funkcije organa, a za neke organe kao jetra, srce i pluća to je ujedno i jedina metoda liječenja. Uspješno presađivanje, i kada nije od vitalnog značaja, doprinosi poboljšanju kvalitete života primatelja. Presađivanje organa stoga zahtijeva široku podršku i obaviještenost javnosti o važnosti darivanja organa nakon smrti u svrhu liječenja.

Potreba za presađivanjem tkiva i stanica naglo raste te je sve veći broj bolesnika kojima je zahvaljujući presađivanju tkiva i stanica omogućena najveća terapijska dobrobit.

Na žalost, broj osoba koje čekaju na presađivanje daleko je veći od broja organa ili tkiva raspoloživih za presađivanje. Na presađivanje organa i tkiva u Hrvatskoj čeka oko 700 osoba.

Darivanje organa – zakonska regulativa
Uz Austriju, Španjolsku, Luxemburg, Finsku, Poljsku, Portugal, Belgiju, Francusku, Mađarsku, Norvešku i mnoge druge svjetske zemlje Hrvatska ima zakon tzv. pretpostavljenog pristanka što znači da su svi građani Republike Hrvatske mogući davatelji ukoliko se za života nisu tome protivili.
(Zakon o uzimanju i presađivanju dijelova tijela u svrhu liječenja NN 177/04).

Osobe koje ne žele darovati organe i tkiva trebaju popuniti Izjavu o nedarivanju kod izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite. Izjave o nedarivanju upisuju se u registar nedarivatelja pri ministarsvu.

Darivanje organa u praksi
Bez obzira na pozitivne zakonske propise koji omogućuju darivanje organa, ukoliko se obitelj umrle osobe izričito protivi darivanju organa, njihova želja se poštuje. Obitelj u većini slučajeva nije upoznata sa stavom umrlog člana obitelji o darivanju organa poslije smrti te se godišnje gubi oko 30% mogućih darivatelja zbog nepristanka obitelji na eksplantaciju, iako umrla osoba nije izrazila protivljenje darivanju organa.

Obitelj koja je upoznata s pozitivnim stavom preminule osobe o darivanju dijelova tijela nakon smrti, uglavnom poštuje želju umrlog i ne protivi se eksplantaciji.

Građani bi trebali donijeti odluku vezano uz darivanje organa poslije smrti te o svom stavu informirati svoje bližnje.

Organi i tkiva koji se mogu uzeti za presađivanje
Za presađivanje se mogu uzeti solidni organi: bubrezi, jetra, srce, pluća, gušterača i tanko crijevo, zatim tkiva: rožnice, kosti, hrskavica, tetive, koža, srčane zalisci i krvne žile te krvotvorne matične stanice.

Kome se organi presađuju?
Organi i tkiva presađuju se vodeći računa o njihovoj jednakoj dostupnosti osobama (primateljima) s Nacionalne liste čekanja u skladu s transparentnim, objektivnim i općeprihvaćenim medicinskim kriterijima (imunogenetski i klinički kriteriji). Pravila dodjele organa i tkiva drukčija su za svaki organ i tkivo. Prije presađivanja odgovarajućem primatelju pojedina tkiva mogu se pohraniti u banku tkiva.

Tko može biti potencijalni darivatelj organa ili tkiva?
Mogućim darivateljem organa/tkiva smatra se svaka preminula osoba koja se za života tome nije izričito protivila. Iako Zakon o uzimanju i presađivanju dijelova ljudskog tijela u svrhu liječenja ne propisuje obavezu traženja dozvole za eksplantaciju organa od obitelji umrle osobe, u Hrvatskoj se kao i u većini europskih zemalja koje imaju zakon pretpostavljenog pristanka poput našeg, ako se obitelj protivi darivajnu organa, stav obitelji preminule osobe poštuje. Negativan stav obitelji prema darivanju organa najčešće je posljedica nedovoljne informiranosti te nepoznavanje stava umrle osobe o darivaju organa nakon smrti u svrhu liječenja. Upravo stoga nužno je da svaki pojedinac sa svojim stavom o darivanju organa upozna svoje bližnje te svog liječnika primarne zdravstvene zaštite.

Donorska kartica također je od izuzetne važnosti kao iskaz pozitivnog stava pojedinca o darivanju organa te ukoliko je preminula osoba posjedovala donorsku karticu obitelj uglavnom poštuje stav umrle osobe i ne protivi se eksplantaciji. Donorsku karticu možete zatražiti kod Vašeg liječnika primarne zdravstvene zaštite.

Kada netko postaje mogući darivatelj organa ili tkiva?
Mogući darivatelj organa postaje osoba bilo koje dobi koja umre u bolnici u Jedinici intenzivnog liječenja, a kod koje je dokazano nepovratno oštećenje mozga tj. potpuni i konačni prestanak moždane cirkulacije (moždana smrt). Darivatelj tkiva može biti osoba kod koje je utvrđen potpuni i konačni prestanak moždane cirkulacije ili potpuni prestanak rada srca. Organi se ne smiju uzeti od preminule osobe ako smrt mozga nije potvrđena i dokumentirana na način propisan zakonom. Smrt mozga utvrđuje u dva uzastopna klinička pregleda tročlano Povjerenstvo te to potvrđuje jednom od zakonom predviđenih instrumentalnih pretraga. Liječnici koji utvrđuju smrt mozga ne sudjeluju u uzimanju i presađivanju organa.

Organizacija transplantacijskog sustava

• Javnost – mogući darivatelji ili primatelji dijelova ljudskog tijela
• Donorski centri – opće bolnice i kliničke ustanove
• Transplantacijski centri – zdravstvene ustanove u kojima se obavlja presađivanje:

KBC Zagreb: srce, jetra, bubrezi
KB Merkur: jetra, gušterača, bubrezi, tanko crijevo
KBC Rijeka: jetra, bubrezi
KB Dubrava: srce
KB Osijek: bubrezi

• Nacionalna koordinacija pri ministarstvu – međunarodna suradnja i razmjena organa

Lista čekanja
Od sredine 2007. lista čekanja za Hrvatsku kao i za sve druge zemlje članice Eurotransplanta vodi se u elektroničkom obliku pri koordinacijskom uredu u Liedenu u Nizozemskoj.

Etički i religijski aspekt darivanja organa/tkiva
Odluka o darivaju dijelova tijela poslije smrti odluka je velike etičke vrijednosti, plemeniti čin i izraz solidarnosti i ljubavi prema bližnjemu. Gotovo sve religije u darivanju organa vide čin ljubavi i plemenitosti.
«Sve što može poslužiti živomu grijeh je pokopati», Ivan Pavao II

Za uzete dijelove ljudskoga tijela zabranjeno je davati, odnosno primati bilo kakvu novčanu naknadu te ostvarivati drugu materijalnu korist.

Gdje možete dobiti više informacija
Dodatne i informacije o transplantaciji organa i tkiva i o donorskoj kartici, možete dobiti od Vašeg liječnika primarne zdravstvene zaštite, liječnika transplantacijskih ambulanti, na web stranici Hrvatske donorske mreže, web stranicama ili na besplatan bijeli telefon Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi : 0800 200 063

Izvor:Zdravlje Autori:
Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi
Mirela Bušić, dr. med, Nacionalni koordinator za transplantaciju organa


Objavila: Tatjana Nemeth Blažić, dr. med.


« Novije objaveStarije objave »