2. prosinac, 2010

Žene, žene…..

Hera (grč. Ἥρα, Hêra; Ἥρη, Hêrê) u grčkoj mitologiji vrhovna je starogrčka boginja, Zeusova žena i sestra; boginja braka!

Hera je prikazivana veličanstvenom, često na prijestolju okrunjena polosom, visokom cilindričnom krunom koju su nosile neke velike božice, a na licu je nosila veo. U ruci je često nosila šipak, simbol plodne krvi i smrti.

Prikazivali su da su njezinu kočiju vukli paunovi, životinja koju su Grci upoznali nakon osvajanja Aleksandra Velikog. Paun je u renesansi postao njezinim simbolom. Poslije je s Herom bila povezivana ptica kukavica. Također je bila božica goveda, a zvana je i volookom (boôpis, Homerov epitet) Herom, zbog krupnih, tamnih očiju.

Hera je često bila štovana, pogotovo u Argu kao argijska Hera (Hera Argeia), a svetište joj je bilo između Arga i Mikene gdje su se održavale svečanosti Heraia. U Homerovoj Ilijadi Hera je izrekla da su njezina tri omiljena grada Arg, Sparta i Mikena. Njezino je drugo svetište bilo na Samu, a hramovi su se nalazili u Olimpiji, Korintu, Tirinu, Perahori i otoku Delu.

U Eubeji slavile su se svečanosti Velike Dadedale, posvećene Heri, svakih šest godina. Taj je prostor bio bogat kravama, koje su ujedno predstavljale božicu Heru.

Herin otac bio je Titan Kron

Kron je svoju djecu doživljavao kao potencijalnu prijetnju svojoj vlasti te ih je sve, pa tako i Heru, progutao. Hera je bila božica što znači da je bila besmrtna te je nastavila živjeti u njegovom želucu. Zeus je bio najmlađi Kronov sin. Izbjegao je sudbinu svoje braće tako što ga je majka Reja sakrila od oca. Zeus je spasio svoju braću i ubio Krona. Premda mu je bila sestra, Hera mu se svidjela. Poveo ju je na Olimp i oženio se njome.

(Ἀφροδίτη, Aphrodítê) u grčkoj mitologiji božica je ljubavi, ljepote, požude i spolnosti.

Njezino je porijeklo nejasno. Prema Homeru, ona je kći vrhovnog boga Zeusa i božice kiše Dione.

Prema Heziodu u Teogoniji rodila se iz morske pjene, koju je oplodio bog neba Uran, nakon što mu je njegov sin Kron odsjekao genitalije kamenim srpom. Potom je izašla iz mora na otok Cipar.

U drugim pak mitološkim izvorima piše da je Talasina i Zeusova kći, budući da je Talasa bila božica mora.

Zahvaljujući svojoj ljepoti i čarolijama kojima je vladala, postala je jedna od najmoćnijih božica. Ni bogovi niti ljudi nisu joj mogli odoljeti. Osim toga, imala je i više pomoćnika i pomoćnica: Harite (boginje ljupkosti i ljepote), Hore (boginje godišnjih doba), Peitu (boginju udvaranja i ljubavnog nagovora), Himena (boga ženidbe) i Erosa, mladog boga ljubavi čijim ljubavnim strelicama nitko nije mogao umaknuti.

Budući da ljubav u životima bogova i ljudi ima jako važnu ulogu, Afrodita je bila vrlo cijenjena. Onaj tko joj je iskazivao počasti i prinosio žrtve, mogao je biti siguran u njenu naklonost. Samo je bila pomalo nestalna, a sreća koju je pružala često je bila i prolazna. Katkad je činila čuda kakva može učiniti samo ljubav: ciparskom kiparu Pigmalionu oživjela je mramorni kip u koji se on zaljubio. Svoje je ljubimce štitila na bojištima, u morskim olujama i od spletaka neprijatelja. Znala je i mrziti, jer mržnja je rođena sestra ljubavi.

Bojažljivog mladića Narcisa, koji je prema kleveti ljubomornih nimfi prezreo njene darove, dovela je do toga da se zaljubio u samog sebe i na kraju počinio samoubojstvo. Ali sama nije imala sreće u ljubavi: nije znala zadržati nijednog svog ljubavnika. Ni brak joj nije bio sretan. Zeus joj je za muža odredio najneuglednijeg, hromog i vječito oznojenog božanskog kovača Hefesta. Kao naknadu za to tražila je utjehu kod živahnog boga rata Aresa, s kojim je imala petero djece (Erosa, Anterosa, Dima, Foba i Harmoniju), zatim kod boga vina Dioniza (s kojim je imala sina Prijapa), uz ostale i kod boga Hermesa. Utjehu je tražila i kod običnih smrtnika, dardanskog kralja Anhiza (kojem je rodila sina Eneju) i kod lijepog Adonisa, strastvenog lovca, za kojega je od Zeusa izmolila besmrtnost.

Od njezinih upletanja u veće događaje iz svijeta mitova, najdalekosežnije je posljedice imala njena naklonost prema sinu trojanskog kralja Prijama, mladom Parisu. Kao nagradu za to što joj je u sporu s boginjama Herom i Atenom dao prvenstvo u ljepoti, obećala mu je najljepšu od svih smrtnih žena. Ta žena, po nepodijeljenom mišljenju bogova i ljudi, bila je Helena iz Arga, žena spartanskog kralja Menelaja.

Afrodita je pomogla Parisu da odvede Helenu u Troju. Menelaj se nije htio odreći svoje žene i tražio je da mu se vrati. Budući da je Paris to odbio, Menelaj je uz pomoć svog brata Agamemnona, moćnog mikenskog kralja, podigao sve ahejske kraljeve u kazneni pohod protiv Troje. Pod Agamemnonovim vođstvom otplovilo je sto tisuća Ahejaca preko mora i napalo Troju.

Afrodita je, naravno, pomagala Trojancima, ali borba nije bila njezina jača strana. Bilo je, na primjer, dovoljno da je okrzne koplje ahejskog vojskovođe Diomeda pa da plačući uzmakne s bojišta.

U strašnom desetogodišnjem ratu, u kojem su sudjelovali svi tadašnji junaci i gotovo svi bogovi, Paris je na kraju poginuo, a nakon njegove smrti pala je i Troja.

Artemida (grč. Ἄρτeuiς , G. Ἀρτέμιδος) boginja je Mjeseca, zvijeri i lova, zaštitnica djevojaka, božica svadbe i poroda; Apolonova sestra blizanka, Zeusova i Letina kći.              

Artemidino ime možda je povezano s grčkom riječi αρτεμης (artemis) koji je značio da je nešto sigurno.

Artemida je božica Mjeseca te je stoga Apolonova sestra blizanka. Budući da nosi luk i strijele, s vremenom je postala i božica zvijeri i lova. Zaštitnica je djevojaka, kojima šalje brzu smrt, ali spašava ih također kad zatreba. Mladićima donosi slavu i čast. Artemidu štuju kao djevičansku božicu okuženu nimfama te kao božicu svadbe i porođaja, što je razlog zbog kojeg nevjeste Artemidi posvećuju svoj pojas. Najčešće je prikazivana s mjesečevom krunom u kosi te s jelenjom kožom oko ramena. Posvećeni su joj lovački psi i sva zvjerad.

Artemida je gospodarica zvijeri, božica divljači i lova, koju pjesnici, mitografi i likovni umjetnici redovno predočuju kao lijepu djevojku naoružanu lukom i strijelama, praćenu košutom, katkad veprom i psom. Često je odjevena u kratku suknju, bosonoga je i u streljačkoj pozi. Homer ju je u Ilijadi prikazao djevojačkog izgleda.

Najstariji primjeri Artemide u grčkoj arhajskoj umjetnosti prikazuju je kao Potnia Theron – božicu zvijeri – krilatu božicu koja drži leoparda i jelena u rukama, a katkad leoparda i lava.

U klasičnoj je grčkoj umjetnosti prikazivana kao tamnoputa lovkinja odjevena u djevojačku kratku suknju, s lovačkim čizmama, srebrnim lukom i strijelama te magičnim tobolcem. Često je prikazivana u streljačkome stavu, zajedno sa psom ili jelenom. Katkad je luk i strijele zamjenjivalo i koplje. Kao boginja djevojaka držala je i liru, a kao boginja svjetla par zapaljenih baklji.

Artemida je nekoć predočavana i kao neka tuđa boginja kojoj su prinosili ljudske žrtve, a predstavljala je bolest, smrt i zlo. Budući da su lov i rat bili povezani, u nekim je krajevima postala boginja rata. U Sparti su joj navodno prinosili ljudske žrtve, a poslije su pred njezinim kipom šibali spartanske mladiće da bi ih pripremili na patnje koje ih čekaju u ratu.

Osobito je štovana u Arkadiji, a najpoznatiji je hram u Efezu – Artemision – remek-djelo grčke arhitekture i skulpture. Također je bila posebno štovana u Sparti.

Mlade su Atenjanke u dobi od pet do deset godina bile slane u Artemidino svetište u Brauronu da bi služile božici jednu godinu. Za to su vrijeme bile znane kao arktoi, odnosni medvjedići. Mit objašanjava da je jedan medvjed navikao redovno posjećivati taj grad te da su ga ljudi hranili i pripitomili. Jednog je dana medvjed ubio djevojčicu, a njezina su braća ubila medvjeda što je razbjesnilo Artemidu koja je zahtijevala da se djevojčice ponašaju kao medvjedi da bi nadoknadile njegovu smrt.

U mnogim su dijelovima Grčke mlade žene posvećivale igračke, lutkice i uvojke svoje kose Artemidi prije braka.

Artemida je ubijala bilo koju svoju družicu koja je izgubila djevičanstvo, primjerice – Meru i Kalisto. Kalisto je izgubila svoje djevičanstvo sa Zeusom koji je ili došao prerušen kao Apolon ili kao sama Artemida. Kad je to doznala, bijesna ju je Artemida pretvorila u medvjeda. Kalistin sin Arkad gotovo je ubio svoju majku dok je lovio, ali zaustavio ga je ili Zeus ili Artemida te su ih oboje postavili na nebo kao zviježđaVeliki medvjed i Mali medvjed.  

Izvor teksta: Wikipedia

BONAVENTURA

HIV i AIDS

preuzeli sa stranice:  http://www.virogena.hr/

Što je HIV – što je AIDS – osnovne karakteristike bolesti

Definicija

AIDS – Acquired Immune Deficiency Syndrom ili SIDA – Syndrome d’immuno Deficience Acquise, (sindrom stečene imunodeficijencije ) izrazi su za posljednji i najteži stadij bolesti izazvane virusom humane imunodeficijencije (HIV)

Infekcija HIV-om sa ili bez kliničkih znakova bolesti godinama protječe bez ikakvih subjektivnih tegoba i znakova bolesti. Od trenutka zaraze osoba postaje doživotni nositelj virusa i izvor zaraze za zdrave ljude.

Što je HIV?

HIV je jednolančani RNA virus iz porodice retrovirusa. Postoje 2 glavna tipa : HIV-1, raširen u cijelom svijetu; i HIV-2 (tzv.afrički tip) . Oba su pripadanici podfamilije LENTIVIRUSA (latinski LENTE – sporodjelujući virusi)

Vrijeme od infekcije do pojave prvih protutijela najčešće 1-3 mjeseca, rjeđe do 6 mjeseci, zove se windov period i kroz to vrijeme, ako se osoba testria testovima za dokaz protutijela, rezultat može biti lažno negativan , jer testovi nisu sposobni otkriti malu količinu antitjela u krvi, koja je u tih par mjeseci najčešće ispod granice osjetljivosti testa. Vrijeme od trenutka zaraze do pojave kliničkih simptoma AIDS-a može biti od manje od 1 godinu do 15 godina i više.

Najčešći načini i putevi zaraze

spolni odnos sa HIV pozitivnom osobom (vaginalni, analni ili oralni)
preko zaražene krvi ili krvnih pripravaka , zaraženim priborom- intravenski narkomani,
vertikalni prijenos (sa inficirane majke na dijete)

U velikoj su opasnosti od zaraze HIV-om osobe rizičnog ponašanja, a takvim se smatra:

kada se ne koristi kondom pri spolnom kontaktu , kod čestih promjena partnera
veze “za jednu noć”, spolni odnosi pod uticajem alkohola , droge,
kada se koristi zajednički narkomanski pribor ,
kada zdravstveni djelatnici bez zaštite (naočale, rukavice) dolaze u dodir sa ljudskom krvlju i sekretima.
zaražen muškarac lakše zarazi ženu nego zaražena žena muškarca

Zaraza HIV-om je doživotna!

Zaraznost je visoka u početnom periodu nakon infekcije, s vremenom sve veća, zbog produbljivanja stanja imunološke deficijencije, i prisustva drugih bolesti.

Postupci u dijagnostici HIV infekcije

Dijagnostika počinje procjenom rizika ( i rizičnog ponašanja). Slijedi laboratorijsko testiranje krvi i ostala dijagnostika. Postojanje simptoma govori o početku bolesti AIDS-a.

Iako je virus otkriven u gotovo svim tjelesnim izlučevinama (pa i cerumenu u uhu), tjelesne tekućine preko kojih je najčešći prijenos HIV-a su: krv, sperma, vaginalni sekret i majčino mlijeko. Virus se nalazi u visokoj koncentraciji i u moždanom likvoru.

Testiranje na HIV može se obaviti u državnim i privatnim zdravstvenim institucijama i ustanovama:

testovima koji otkrivaju virus tj. njegovu genetsku strukturu (PCR dijagnostika)
testovima koji otkrivaju protutijela na virus HIV-a uzorka krvi (Eliza i Western-Blot)

Test koji se koristi u širokoj primjeni je ”anti-HIV ELIZA test”. To je pregledni (screening) test koji otkriva protutijela. Nepouzdan je ako od rizičnog kontakata nije prošlo najmanje 6 tjedana. Kako bi test sa sigurnošću prikazao HIV status testirane osobe, poželjno je učiniti ga u roku 3-6 mjeseci od rizičnog kontakta.

Rezultat ELIZA testa može biti:

HIV negativan (seronegativan ili nereaktivan)
HIV pozitivan (seropozitivan ili reaktivan)

Pozitivan rezultat testiranja prije nego se pacjenta proglasi pozitivnim mora se potvrditi u duplikatu uz još obavezni potvrdni tzv. Western-Blot test .

TESTIRATI SE TREBAJU:

muškarci koji su u prošlosti od 70-tih godina do danas imali homoseksualne spolne odnose
žene koje su živjele ili su u vezi sa promiskuitetnim muškarcima, biseksualnim osobama, muškarcima koji su radili u inozemstvu (pomorci i dr.)
osobe koje su primale transfuziju krvi više puta (osobito u stranim zemljama) prije 1987. godine kada je počelo testiranje krvi na HIV
osobe koje su imale odnose s osobama iz gore navedenih grupa
bolesnici oboljeli od hemofilije
osobe koje su imale veći broj spolnih partnera (promiskuitene osobe) i nepoznatih partnera
osobe koje su imale druge spolne bolesti, gljivične infekcije spolnih organa i usne šupljine, česte recidive genitalnog herpesa, zostera, tuberkulozu, nejasne uzroke upale pluća, psorijazu, i druge bolesti i neobjašnjive poremećaje imuniteta
intravenski ovisnici i njihovi partneri
zdravstveni radnici koji dolaze u kontakt s potencijalno zaraženim tjelesnim sekretima i ekskretima

Klinička slika HIV infekcije

Zaraza virusom u prvo vrijeme najčešće ne izaziva vidljive simptome koji bi upozorili na HIV infekciju. U prvih 2-6 tjedana simptomi mogu podsjećati na bolest nalik infektivnoj mononukleozi. Uz povišenu temperaturu, povećane limfne žlijezde, upalu grla, bolove u mišićima, moguć je osip po koži sličan onome kod ospica. Kroz to vrijeme ne mogu se dokazati protutijela u krvi.

Nakon inicijalnog stadija infekcije nastupa stadij kada se u krvi mogu dokazati protutijela, bez vanjskih znakova bolesti, pa osoba često ne zna da je inficirana. Ovaj stadij može trajati godinama i najopasniji je period zbog opasnosti inficiranja drugih osoba.

Klinički simptomi bolesti najčešće se javljaju tek nakon par godina od infekcije mada se , kod postojanja drugih ,osobito spolnih bolesti, mogu pojaviti i par mjeseci nakon infekcije. Tako osoba s već postojećom klamidijskom infekcijom (koja se smatra najčešćom bakterijskom spolnom zarazom mladih u dobi od 15-25 godina) ima 3-5 puta veći rizik da oboli od AIDS-a ako se zarazi sa HIV-om, nego osoba koja nema klamidijsku infekciju.

Stanje asimptomatske infekcije HIV-om može potrajati 7-10 godina do pojave simptoma AIDS-a od kojih su najčešći: gubitak tjelesne težine više od 10% od normalne, povišena temperatura preko 38 °C, koja traje više od mjesec dana, dugotrajan neobjašnjiv proljev, gljivična infekcija usne šupljine, recidivi herpesa. Krvne pretrage pokazuju smanjen broj svih vrsta krvnih stanica (leukocita, eritrocita, trombocita) povišene imunoglobuline, smanjen broj limfocita. Moguće su promjene na perifernom i centralnom živčanom sustavu (sve do gubitka orijentacije u vremenu i prostoru i neprepoznavanje bliže okoline). Nastaju tzv. oportunističke infekcije,s uzročnicima koji u imunološki zdravih ljudi inače ne izazivaju bolest (atipične upale pluća, tuberkuloza, kriptokokoza, toxoplazmoza, teške infekcije kandidom, aspergilusom, upale izazvane cytomegalovirusom, Epstein-Barr virusom, herpes i zoster virusne infekcije i druge. Od tumora česti su Kaposi sarkom, limfomi i dr.)

Kako virus HIV dovodi do smrti?

Virus sporodjelujući, godinama uništava imunološke krvne stanice CD4 T limfocite, ruši imunitet i omogućuje velikom broju uvjetno patogenih i patogenih mikroorganizama da izazovu brojne bolesti koje dovode do teškog općeg stanja uz pojavu tumora koji se teško liječe, sve do smrti.

Protutijela koja se stvaraju kao imunološki odgovor na virus HIV-a nemaju zaštitne vrijednosti.

Liječenje

Poznavanjem važnosti koju u razvoju ove bolesti imaju CD4 T limfociti, terapija je usmjerena na usporavanje njihovog uništenja od strane virusa i sprječavanje zaraze što manjeg broja CD4 T limfocita u zaražene osobe

Još uvijek ne postoji mehanizam za uklanjanje virusa iz genoma HIV-om inficirane osobe, a da ne dođe do smrti stanice u kojoj se virus nalazi.

Danas raspoloživim lijekovima (pojednostavljeno govoreći) pokušava se spriječiti prepisivanje RNK virusa u DNK i stvaranje provirusa u genomu stanica osobe zaražene HIV-om, blokiranjem enzima obrnute /reverzne/ transkriptaze.

Postoji niz antiretrovirusnih lijekova. Suvremena terapija poznata je pod kraticom HAART (Highly Active Antiretroviral Therapy – visoko aktivna antiretrovirusna terapija ).

Učinak joj je da produži fazu HIV infekcije u kojoj još nema simptoma, kao i vrijeme preživljenja oboljelih .

Terapija zahtjeva poseban režim života i ishrane, ima ozbiiljnih nuspojava, a osnovni joj je nedostatak što tijekom vremena organizam zaražene osobe postane otporan na lijekove pa oni više nisu učinkoviti u suzbijanju HIV-a kao na početku primjene.

Pojava rezistencije zahtjeva zamjenu lijeka nekim drugim. Zbog tih nedostataka antiretrovirusne terapije, s njenom se primjenom počinje najčešće kad broj CD4 T limfocita padne na broj manji od 300 u kubičnom milimetru krvi.

Spolni odnos je danas najčešći put prijenosa HIV-a: vaginalnim, analnim, oralnim seksom, preko zaraženih tjelesnih tekućina u kojima ima krvnih stanica i zaraženom krvlju. Virus se također prenosi nečistim iglama i dijeljenjem pribora između ovisnika, a čest je i tzv. vertikalni prijenos sa zaražene trudnice i dojilje na dijete.

U prevenciji prijenosa HIV-a vrijedi tzv – ABC filozofija ( Apstinencija, Budi vjeran, Condom ). Potpuno sigurna osoba je samo ako apstinira ili je vjerna doživotno vjernom partneru!. Spolni odnos bez kondoma je rizično ponašanje. Ispravna uporaba kondoma smanjuje mogućnost ne samo HIV infekcije za najmanje 80%, već rizik od genitalnog herpesa, hepatitisa, klamidije, sifilisa, gonoreje, trihomonasa i drugih mikroorganizama. Postoji rizik da kondom pukne ili sklizne zbog žurbe, neodgovarajućih lubrikanata, isteka roka valjanosti, grubog odnosa s osobom koja je ovisnik o alkoholu ili drogi .
Drugi po važnosti način prijenosa HIV-a, nakon spolnog kontakta je putem krvi. Virus se sa HIV pozitivne majke na dijete prenosi u zadnjim tjednima trudnoće, tijekom poroda i dojenjem,

Kako se HIV ne prenosi?

Virus je na sreću vrlo neotporan izvan ljudskog organizma i preživljava tek nekoliko sekundi na sobnoj temperaturi izvan ljudskog tijela. Stoga se ne prenosi rukovanjem, običnim poljupcem, kihanjem, ubodom komarca. HIV se ne prenosi hranom, pićem niti preko odjeće.

Postoje učinkoviti postupci zaštite

odlučite izbjegavati zarazu odgovornim spolnim ponašanjem; uz pravilnu uporabu kondoma
mjere zaštite primjenjujte stalno

Kvalitetna terapija omogućuje bolesnicima da dožive gotovo normalnu starost ako se HIV zaraza pravovremeno otkrije.

Testiranje na HIV je stresno, neizvjesnost je još stresnija, a testiranje omogućuje:

ranije liječenje (što prije tim bolje)
sprječavanje zaraze drugi osoba

ODGOVORNO PONAŠANJE PREMA SEBI JE PUT KA KVALITETNOM – ZDRAVOM ŽIVOTU !

BONAVENTURA

Civilizacijski napredak naroda mjeri se njegovim odnosom prema životinjama!

Civilizacijski napredak naroda  mjeri se njegovim odnosom prema životinjama!
(Gandi)

…to je davno rekao Gandi, a naši prijatelji iz Banja Luke (http://www.drustvonoa.org/ ) se pitaju :

“Ako je ovo istina? Koliki je naš civilizaciski pomak?
Društvo NOA Banja Luka poziva sve koji  osjećaju nepravdu nanjetu živim bićima koje je stvorio isti stvoritelj kao i nas da se javno postave u odbranu i zaštitu od bastijalnog ubijanja i sakaćenja  životinje jer svakodnevno stradavaju i trpe stravičnu patnju i bol.”

Poštovani prijatelji, mi smo se postavili!

BONAVENTURA

1. prosinac, 2010

Šta predviđa Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja u BiH?

11 Mart, 2009 - nije zabuna, ovo je članak objavljen na ovaj datum, preuzeli smo ga u cijelosti sa stranice TUZLANSKOG INFO PORTALA http://www.tip.ba/

Zabrana uzgoja životinja u svrhu proizvodnje krzna stupa na snagu 2018


Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH je u drugom čitanju jednoglasno usvojio Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja, u identičnom tekstu i sa identičnim setom amandmana koje je usvojio Predstavnički dom 17. februara 2008., koji u značajnom mjeri unapređuju izvorni tekst zakona dižući razinu zaštite životinja.

Zakonom se zabranjuje prodaja pasa i mačaka u prodavnicama za prodaju kućnih ljubimaca, kao i cirkusi sa životinjama. Jedinice lokalne samouprave imaju rok od godinu dana da osnuju skloništa za napuštene životinje, a u međuvremenu trebaju provoditi sterilizaciju napuštenih životinja.

Ovim je Zakon i konačno usvojen, čime se otvara nova stranica u borbi za bolju zaštitu i tretman životinja u BiH, pitanju koje je do sada bilo na marginama kako interesa šire javnosti tako i drugih interesnih grupa. Zakon će stupiti na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”, koje će uslijediti nakon što se Zakon i tehnički pripremi za objavu.

Prijatelji životinja u Bosni i Hercegovini pozdravljaju konačno usvajanje Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja koje predstavlja i uvjet iz Europskog partnerstva za BiH, i ovom prilikom izražavaju zadovoljstvo konačnim tekstom zakona koji između ostalog zabranjuje cirkuse sa životinjama, prodaju pasa i mačaka, egzotičnih životinja u trgovinama za prodaju kućnih životinja, borbe životinja, uključujući borbe pasa, bikova, medvjeda, pijetlova, zabranjuje uzgoj životinja u svrhu proizvodnje krzna, uz odgodu primjene za deset godina. Usvojeni zakon propisuje obvezu jedinicama lokalne samouprave da osnuju skloništa za napuštene životinje u roku od godine dana, a da u prelaznom roku do tada provode sterilizacije napuštenih životinja i njihovo vraćanje na mjesta prirodnog staništa. Zakon dodatno uvodi mjere zaštite za životinje prilikom transporta, zaštitu laboratorijskih životinja i općenito pojačava odredbe koje se tiču zaštitnih mjera kod držanja životinja.

Nakon usvajanja zakona, usvojen je zaključak kojim se zadužuje Vijeće Ministara BiH da podzakonskim aktom dopusti organiziranje tradicionalnih natjecanja bikova, te da sagledavajući te aspekte pokrene relevantne izmjene i dopune Zakona.

Prijetelji životinja u Bosni i Hercegovini decidno su protiv huškanja životinja, naročito pasa, bikova, medvjeda i pjetlova, dakle protiv svih vidova narušavanja dobrobiti životinja, te izražavaju nadu da će Vijeće Ministara BiH ostati vjerno duhu zakona koji decidno zabranjuje borbe životinja i s tim u vezi propisati još jasnije uslove.

Naravno, Zakon je onoliko dobar koliko će biti dobra njegova implementacija. S tim u vezi, veoma je značajno da se najšira javnost i sve interesne skupine u najbržem roku upoznaju sa odredbama ovog Zakona, počevši od nadležnih veterinarskih tijela, akademske zajednice, nadležnih organa u općinama, policije, građana, imaoca životinja, kako bi se upoznali sa svojim obavezama i pravima, te bili u stanju prepoznati slučajeve zloupotreba i kršenja Zakona i na iste upozoriti. Vrlo je značajno bez odlaganja upoznati sve općine u BiH koje su do sada, a i u ovom trenutku provode krajnje nehumanu i nezakonitu praksu uklanjanja napuštenih pasa ubijanjem iz vatrenog oružja, o odredbama ovog Zakona koje to decidno zabranjuju i definišu obaveze općina u zbrinjavanju napuštenih životinja. Prijatelji životinja u BiH planiraju s tim u vezi i poduzeti korake na provođenju info kampanje prema svim interesnim skupinama, po stupanju zakona na snagu.

Iako i dalje mnogi problemi ostali neriješeni, smatramo da je ovo dobar osnov za dalji nastavak rada na pitanjima zaštite životinja, uvođenja europskih praksi te potpunog usaglašavanja sa acquis communitaire. Ključ će dakako biti dosljedna buduća provedba Zakona.

Od tada(11.03.209), pa do sada (02.12.2010) šta je (provedeno) urađeno na provedbi zakona?

Koliko je azila ( ovaj Zakon obavezuje na izgradnju) izgrađeno u lokalnim zajednicama u zakonom predviđenom vremenskom roku (btw, rok prošao) ?

Mi nemamo više pitanja, ostalo se pitajte vi !

BONAVENTURA

Imamo obavezu-moramo znati da zakoni i pravilnici o zaštiti prirode postoje !!!

Preporučujemo;  posjetite web stranicu FEDERALNOG MINISTARSTVA OKOLIŠA I TURIZMA ;

……………………….  pogledajmo, proučimo, naučimo i istrajmo u provođenju istih !

BONAVENTURA

« Novije objave