28. listopad, 2012

28 Oktobar/Listopad DAN GLUHIH

Gluhoća: nedostatak ili različitost


Zašto takva opsesija osjetilom sluha u odgoju i obrazovanju gluhog djeteta?
Takozvani Međunarodni kongresi o obrazovanju gluhih preko stotinu godina naglašavaju medicinu, govor i audiologiju. Tema kongresa u Manchesteru – Engleska, godine 1985. bila je kohlearna implantacija, „kao da struka vjeruje kako je jedina nada za školstvo gluhih da na čudesan način škole gluhih napuni djecom koja čuju“. Rehabilitacija gluhe djece usredotočuje se na osjetilni kanal koji je najslabiji za jezični unos i za kognitivni razvitak; Pa ovime tu djecu zapravo čini još više hendikepiranima.

Zapitajmo se opet, zašto takva opsjednutost sluhom? Pogledajmo kratak povijesni pregled koji može baciti nešto na ovu zagonetku.

Izraelci u davnini
Gluhorođenima nije bilo dopušteno posjedovati imovinu ni sklapati važnije poslovne transakcije. Također nisu bili krivi ni kažnjavani za bilo kakvu štetu ili povredu koji bi učinili.

Antička Grčka
Gluhorođeni su u starom grčkom društvu smatrani „nepostojećim osobama“ i roditelji su ih odbacivali, ne priznajući ih svojom zakonitom djecom. Ubijanje gluhe i invalidne djece bila je uobičajena praksa. Za Aristotela navode da je rekao kako oni koji su rođeni gluhi „nemaju osjećaja ni razuma“

Antički Rim
Rimsko pravo propisivalo je da gluhorođeni nemaju zakonskih prava ni obveza i bilo im je zabranjeno da se žene, a osim toga morali su imati skrbnike. Oni koji su izgubili sluh nakon što su naučili govoriti mogli su uživati punu pravnu sposobnost.

U ranom kršćanstvu
Sv. Augustin (354. – 430. godine) mislio je da gluhima nema spasa jer ne mogu čuti Riječ Božju, te je citirao svetog Pavla: „Vjera dolazi putem sluha i slušanja Božje Rijeći“ (Rimljanima 10:17). (U hrvatskom prijevodu Sv. Pisma, izdanje „Stvarnosti“, prijevod ove rečenice glasi: „………vjera dolazi od propovijedanja, a propovijedanje biva riječju Kristovom“; tj. Ne spominje se sluh! – Op. Prev. ) Sveti Augustin je također smatrao da su hendikepirana djeca posljedica „grijeha“ njihovih roditelja.

Europa, 1880. godine Međunarodni kongres o obrazovanju gluhih, koji se sastao u Milanu – Italija, usprkos prosvjeda mnogo gluhih i čujućih pedagoga progurao je rezoluciju potpore oralnoj metodi u školovanju gluhih cijelog svijeta, otvarajući time novo „Mračno doba“ u povijesti gluhih, što je dovelo do otpuštanja stotina gluhim nastavnika i sveopćeg pada kvalitete obrazovanja gluhih.

Sjedinjene Američke države, početkom 20. stoljeća
Alexander Graham Bell prozvao je gluhe „defektom podvrstom ljudske rase“ te započeo križarski rat da uništi znakovni jezik i uvede zakone koji će braniti sklapanje braka između gluhih osoba te propisivati prisilnu sterilizaciju gluhih djevojaka u ime „eugenike“. U nekim državama ovakvi zakoni su bili prihvaćeni.

O gluhoći su rekli :  

>> Samo stalnim čitanjem gluhi ljudi mogu steći potpuno razumijevanje svog nacionalnog jezika. << (G. Davidson, 1893. godine)

>> U svakom našem djelovanju ugrađena je pismenost, ona je nužan preduvjet osobnog rasta. Pismeni su oni ljudi koji se mogu sporazumijevati i sudjelovati u zajednicama kojima pripadaju, pa uspješno komuniciraju s drugima, rabeći jezik tih zajednica. << (Autor nepoznat)

>> Nije važno gluhoća uha ako duh čuje. Gluhoća duha je jedina prava, neizlijećiva gluhoća. << (Victor Hugo, 1845. godine)

Preuzeto sa stranice: http://ugng.hr   Udruga gluhih i nagluhih Nova Gradiška