23. listopad, 2017

Radna Grupa za DI osoba sa invaliditetom primljena danas na sastanak u federalnom ministarstvu rada i socijalne politike

Sastanak tragom kampanje “Neovisan život i uključenost u zajednicu: Moje pravo, moja potreba, naše mogućnosti!”

IMG_20171023_110221

Danas smo kao Radna Grupa za DI osoba sa invaliditetom primljeni kod gosp. Jurišića i suradnica pri federalnom ministarstvu rada i socijalne politike. Sastanku su nazočili ; Haris Haverić-SUMERO,  Meldina Ugarak-JU Centar za djecu i odrasle osobe sa posebnim potrebama Zeničko- dobojskog kantona, Erna Kotlo-SUNCE Mostar, Jasminka Susmel-BONAVENTURA, Anida Čmanjčanin-People In Need.  U prijateljskoj atmosferi smo razmijenili iskustva, te dogovorili međusobnu suradnju .

22. rujan, 2017

21.09.2017 u prostorijama Saveza SUMERO održan je četvrti radni sastanak povodom projekta ‘Podrška inkluziji za osobe sa invaliditetom u BiH’

IMG_20170921_094150IMG_20170921_095401IMG_20170921_103256u prostoru Saveza SUMERO – Hotonj/Vogošća, održan je Četvrti radni sastanak projekat ‘Podrška inkluziji za osobe sa invaliditetom u BiH’ na kojem je sudjelovala i predsjednica udruženja BONAVENTURA. Predstavljenje koncepta samozastupništva nam je izložila češka stručnjakinja Terezie Hradilková. Čuli smo i vidjeli odlična iskustva Samozastupnika SUMERO, ‘Zajedno’ Banja Luka i ‘Sunce’ Mostar. Hvala češkoj razvojnoj kooperaciji i PEOPLE IN NEED na konstruktivnom i inspirativnom radnom sastanku.

IMG_20170921_095355    IMG_20170921_092402IMG_20170921_092425

 

5. rujan, 2017

PREPORUKE za stručnu i širu javnost o specijalnim potrebama o prevenciji i zaštiti od nasilja u obitelji/porodici,kao i suzbijanja nasilja u obitelji/porodici nad ženama i djevojčicama sa invaliditetom.

Preporuke su rezultat partnerskog rada Udruženja za unaprijeđenje i kulturu življenja
BONAVENTURA – Sarajevo , Udruženja slijepih Kantona Sarajevo, Općine Istočna Ilidža-
Komisije za ravnopravnost polova i Udruge invalida Zapadno Hercegovačke Županije –
Široki Brijeg, na projektu:
“ŽENE I DJEVOJČICE SA INVALIDITETOM IMAJU PRAVO NA ŽIVOT BEZ NASILJA“
podržano iz grant sredstava Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH za podršku
izgradnji partnerstva između nevladinih organizacija i nadležnih institucija za provođenje
Konvencije o prevenciji i borbi protiv nasilja nad ženama inasilja u porodici u Bosni i
Hercegovini za 2016. godinu
Konvencija Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici
predstavlja prvi pravno obavezujući akt Vijeća Evrope u oblasti sprečavanja i borbe protiv
nasilja nad ženama.
Prvi je dokument u svijetu koji prepoznaje neravnopravnost spolova kao uzrok nasilja nad
ženama i nasilja u porodici i definira načine kako da se ovaj uzrok eliminira.
Zahtijeva posebno prilagođavanje zakonskih i institucionalnih okvira država potpisnica.
Konvencija je usvojena 11.05. 2011. godine u Istanbulu, potpisana od strane 39 država,
ratificirana od 19 država, a stupila na snagu 01.08.2014. godine.
Bosna i Hercegovina je bila šesta zemlja članica koja je ratificirala Istanbulsku Konvenciju i
od samog početka je prepoznala kao značajan dokument koji zahtijeva sveobuhvatan set
mjera za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, kroz
multidisciplinarni i multi-sektorski pristup.
Vijeće Evrope: Konvencija o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici
Preambula
Član 4. Osnovna prava, princip jednakosti i nediskriminacije
3. Članice će osigurati primjenu odredbi ove konvencije, posebno mjera zaštite prava žrtava,
bez diskriminacije po bilo kojem osnovu, kao što su: spol, rod, rasa, boja kože, jezik,
vjeroispovijest, političko ili neko drugo mišljenje, nacionalno odnosno društveno porijeklo,
pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje, seksualno opredjeljenje, rodni identitet,
uzrast, zdravstveno stanje, invaliditet, bračno stanje, status migranta ili izbjeglice, odnosno
neki drugi status.

1

Premda je posljednjih godina u Bosni i Hercegovini postignut značajan napredak u suzbijanju
nasilja u porodici/obitelji, poseban segment je nasilje nad ženama i djevojčicama sa
invaliditetom u porodici/obitelji i predstavlja vrlo ozbiljan društveni problem.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije procjenjuje se da bar 10% populacije u
BiH posjeduje fizički, osjetilni, razvojni, mentalni ili emotivni tip invaliditeta, a da je 30%
populacije pod direktnim ili indirektnim uticajem posljedica invaliditeta.
Istraživanja su pokazala da je za žene s invaliditetom najčešće počinitelj nasilja sadašnji ili
bivši intimni partner , za djevojčice s invaliditetom osobe koje im pružaju potrebnu njegu;
članovi obitelji.
Došlo se do spoznaje da žene s invaliditetom imaju gotovo dvostruko duži vremenski period
iskustva s nasiljem u odnosu na žene bez invaliditeta
Kao što državna Agencija za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine i prepoznaje, žene
sa invaliditetom su posebno ranjive zbog toga što su žrtve višestruke diskriminacije. Jedna od
većih prepreka je nedostatak statističkih podataka i informacija o širini, prirodi i
karakteristikama osoba sa invaliditetom.
Ono što je posebno poražavajuće je podatak da ni žene slabijeg zdravlja, kao ni žene sa
invaliditetom nisu pošteđene nasilja, rezultati su istraživanja Gender centra FBiH, Gender
centra RS i Agencije za ravnopravnost spolova BiH
Ne postoji centralni registar osoba sa invaliditetom, što je alarmantno ako imamo u vidu
činjenicu da su žene i djevojčice sa invaliditetom češće žrtve nasilja u obitelji/porodici.
Razloge zbog čega se o nasilju u porodici/obitelji nad ženama i djevojčicama sa invaliditetom
nedovoljno govori u javnosti, možemo pripisati neadekvatnoj senzibiliziranosti stručne i
sveopće javnosti o ovoj iznimno osjetljivoj temi. Imajmo na umu da su žene i djevojčice sa
invaliditetom izložene višestrukom nasilju u zajednici; trpe ga u obitelji/porodici i to od
najbližih te u institucijama, pri zapošljavanju i obrazovanju.
U Bosni i Hercegovini čine se značajni napori u suzbijanju nasilja. Doneseni su zakonski
propisi kojima se uređuje prevencija nasilja,tretman za žrtvu i počinitelja te definira
nadležnost pojedinih tijela, ali i moralna obveza svakog građanina na prijavu nasilnog čina.
Doneseni zakonski propisi velikim dijelom reguliraju pojavu nasilja u obitelji, s nedovoljnim
osvrtom na specifičnost uvjeta i načina života žena i djevojčica s invaliditetom.
Fenomen nasilja nad ženama i djevojčicama s invaliditetom u Bosni i Hercegovini u velikoj
mjeri je neistražen te stoga ne postoje naučno/ znanstveno utemeljene spoznaje, uglavnom se
oslanjamo na rezultate stranih istraživanja, ukazujući na nužnost dodatnog proučavanja svih
segmenata nasilja nad ženama i djevojčicama s invaliditetom u Bosni i Hercegovini .
Svima nama kao pojedincima u zajednici i nadležnim institucijama na lokalnom i državnom
nivou ostaje u obavezi da u okvirima svojih profesionalnih i osobnih/ličnih ljudskih standarda
više uložimo truda i zalaganja u cilju unaprijeđenja prevencije i zaštite od nasilja u
porodici/obitelji nad ženama i djevojčicama sa invaliditetom.

2

O PROJEKTU
“ŽENE I DJEVOJČICE SA INVALIDITETOM IMAJU PRAVO NA ŽIVOT BEZ NASILJA“
Ciljevi projekta su bili; poboljšanje pristupa javnosti i lokalnih nadležnih institucija problemu
nasilja nad ženama i djevojčicama sa invaliditetom, kao i poboljšanje usluga u prevenciji i
zaštiti od nasilja za žene i djevojčice sa invaliditetom u odabranim općinama.
Potpisani su memorandumi o suradnji na projektu između Udruženja za unaprijeđenje i
kulturu življenja BONAVENTURA – Sarajevo /nostelj projekta/ , Udruženja slijepih Kantona
Sarajevo/partner na projektu/, Općine Istočna Ilidža-Komisije za ravnopravnost polova
/partner na projektu/ i Udruge invalida Zapadno Hercegovačke Županije – Široki Brijeg
/partner na projektu/.
U sklopu projekta “ŽENE I DJEVOJČICE SA INVALIDITETOM IMAJU PRAVO NA ŽIVOT
BEZ NASILJA“ održane su tri jednodnevne obuke/treninzi – radionice na tri lokacije a interes i
odaziv za učešćem je bio značajan:
Sarajevo; predstavnici i članovi Udruženja slijepih KSarajevo, Udruženja paraplegičara i
oboljelih od dječije paralize, Savez invalida rada, Udruženja gluhih i nagluhih, KJU
“Porodično savjetovališete“, Udruženje Oaza, Udruženje Sumero, MUP KSarajevo,
Ministarstvo za rad, socijelnu politiku i raseljena lica K Sarajevo, Udruženje invalida rada, te
predstavnici medija.
Istočno Sarajevo; predstavnici i članovi JU Javni fond za dječiju zaštitu, Opština Istočna
Ilidža, Udruženje gluhih i nagluhih, Gradska organizacija slijepih i slabovidnih, Komisija za
ravnopravnost polova Ist. Sarajevo, Gavrć Komerc, Udruženje AGATA, Centar za socijalni
rad Istočna Ilidža, predstavnica pravoslavne vjerske zajednice, Organizacija slijepih Sokolac,
predstavnici medija.
Široki Brijeg; predstavnici i članovi Udruge osoba sa invaliditetom ŽZH, Ministarstvo
obrazovanja -znanosti kulture i športa ŽZH, Gimnazija fra Dominika Mandića, Srednja
strukovna škola, Centar za socijalni rad, Policijska Uprava Široki Brijeg, Udruga OSI, Crveni
križ, Prva osnovna škola Široki Brijeg, Udruženje gluhih i nagluhih, roditelj djeteta sa
invaliditetom, predstavnici medija.
Sudjelovalo je ukupno oko 60-ak učesnica/učesnika (žene sa invaliditetom , predstavnice
udruženja i predstavnice/predstavnici nadležnih lokalnih institucija pružatelja zaštite od
nasilja, predstavnici obrazovnih ustanova, kao i mediji ) koji su ovom prilikom upoznati sa;
Istanbulskom Konvencijom i njenim provođenjem u Bosni i Hercegovini, sa prepoznavanjem
nasilja u obitelji/porodici nad ženama i djevojčicama sa invaliditetom kao i sa oblicima
nasilja, počiniocima nasilja nad ženama i djevojčicama sa invaliditetom u obitelji/porodici, te
specifičnostima – mogućnostima prijave nasilja nadležnim lokalnim institucijama od strane
žena i djevojčica sa invaliditetom.
Učesnice/učesnici , predstavnice/predstavnici nadležnih lokalnih pružatelja zaštite od nasilja
koji su prisustvovali, kao i same žene sa invaliditetom , su razmjenjivali iskustva iz prakse i
iznosili svoje stavove o nasilju u obitelji i nasilju nad ženama i djevojčicama sa invaliditetom,
kao i prijedloge o tome kako unaprijediti i poboljšati prevenciju i zaštitu od nasilja nad
ženama i djevojčicama sa invaliditetom u obitelji/porodici.

3

Predstavnice Udruženja osoba s invaliditetom,kao i same žene sa invaliditetom iskazale su
specifičnosti vezane za pojedine vrste invaliditeta koje su vezane za svaku pojedinu vrstu
invaliditeta. Pri tome je istaknuto kako svaka vrsta invaliditeta zahtjeva drugačiji pristup.
Predstavnici policije govorili su o načinima postupanja u kojem posebno ističu mogućnost da
prilikom izlaska na teren po prijavi nasilja, ukoliko je ikako moguće, u timu bude i žena
policajka. Naglasili su da nemaju podataka o nasilju nad ženama i djevojčicama sa
invaliditetom. Informirali su da MUP posebnu pažnju posvećuje edukaciji djelatnika koji rade
na sprječavanju nasilja u obitelji/porodici i prilikom svake izmjene propisa provodi
sveobuhvatnu edukaciju.
Centri za socijalni rad također ukazuju da dosljedno postupaju po „Protokolu o postupanju u
slučaju nasilja u obitelji/porodici“ i ističu unaprjeđenje suradnje s ostalim nadležnim u
postupanju, kao i nedostatak vođenja evidencije o nasilju nad osobama s invaliditetom.
Prilikom govora o vrstama invaliditeta, specifičnostima pojedinih vrsta invaliditeta poseban
osvrt je bio na moguće načine komunikacije i postupanja kad je u pitanju nasilje u
obitelji/porodici nad ženama i djevojčicama sa invaliditetom te također o vrstama
diskriminacije s kojima se suočavaju svakodnevno.
Jedna od učesnica nam je ispričala da uz sve poteškoće koje nosi i život s djetetom s
teškoćama u razvoju te poniženja koje trpi u obitelji/porodici, svakodnevno se mora nositi sa
problemima komunikacije s kojima se suočava kao gluha žena.
Žene s tjelesnim invaliditetom izražavaju negodovanje i ukazuju na veliki problem zbog
nepristupačnost brojnih institucija među kojima su i sigurne kuće.
Senzibilizacija okoline o ženama i djevojčicama sa invaliditetom, smatrali su svi sudionici,
imaju veliku ulogu u prevenciji nasilja nad osobama s invaliditetom jer mogu pomoći
razumijevanjem i brigom za njihove specifične potrebe.
Stručnjaci su nerijetko u nedoumici šta napraviti kada saznaju da žena sa invaliditetom
doživljava nasilje. Treba naglasiti da sposobnost prepoznavanja te pravodobno djelovanje kod
doživljenog nasilja sigurno predstavlja jedan od značajnijih osobnih/ličnih i profesionalnih
problema mnogih stručnjaka. Upravo to, uz nepristupačnost i nedostatak senzibilnosti, dovodi
do toga da potrebe žena i djevojčica sa invaliditetom koje su doživjele nasilje u
obitelji/porodici ostaju neprepoznate.
U okviru projekta snimljeni su TV/video prilozi koji su emitirani na FTV, lokalnim tv i radio
stanicama, a stalna video postavka je vidljiva na službenoj stranici Udruženja za unaprijeđenje
i kulturu življenja BONAVENTURA;
http://bonaventura.ba/vijesti/ i BONAVENTURA TV KANAL – YouTube , kao i na drugim
društvenim platformama www.facebook.com/bonaventura.ngo, te ih je moguće pregledati i
preuzimati i putem linkova:
https://vimeo.com/197217661, https://vimeo.com/197315946 , https://vimeo.com/198921244 ,

Preporuke će biti dostupne stručnoj i široj javnosti u štampanom i elektronskom obliku.

4

UVOD
Nasilje u obitelji/porodici nad ženama i djevojčicama sa invaliditetom je kompleksan i teško
razumljiv fenomen zbog svoje različitosti i ciljane skupine na koju se odnosi. Kroz projektne
aktivnosti smo se upoznali s oblicima nasilja u obitelji/porodici nad ženama i djevojčicama sa
invaliditetom : psihološko, financijsko, seksualno, tjelesno zanemarivanje, manipulacija
farmakološkim sredstvima i ortopedskim i drugim pomagalima .
Žene i djevojčice sa invaliditetom u dvostruko su većem riziku da dožive nasilje nego one bez
invaliditeta .
Ranjivost i izloženost riziku od nasilja unutar obitelji/porodice žena i djevojčica sa
invaliditetom temelji se na većoj ovisnosti o drugima, te je prepoznato da su razlozi u :
• prihvaćanju nasilničkog ponašanja kao uobičajenog
• uvjerenju da moraju udovoljiti zahtjevima drugih
• izolaciji, izostanku znanja i senzibiliziranosti o nasilju
• nemogućnosti da osoba vidi, čuje ili razumije potencijalnu situaciju nasilja
• nametnutoj pasivnosti
• strahu od institucionalnog smještaja
• poimanju sebe slabima i bezvrijednima
• nemogućnosti bijega od nasilja
• financijskoj ovisnosti o počinitelju nasilja
• niskoj senzibiliziranosti o specifičnostima nasilja nad ženama i djevojčicama sa
invaliditetom od strane nadležnih pružatelja pomoći i zaštite od nasilja
Žene i djevojčice sa invaliditetom se razlikuju od ostalih članova društva i unutar
obitelji/porodice ne samo u načinu i stupnju invaliditeta, nego i u rezultirajućim životnim
uvjetima. One trebaju asistenciju pri različitim potrebama i ta ovisnost je često bitan faktor
nasilja. Vrlo važno područje povezano s nasiljem prema ženama i djevojčicama sa
invaliditetom , a koje je nažalost podržavajuče, odnosi se na temeljne stavove društva prema
fenomenu invaliditeta. Sve dok se invaliditet bude promatrao kao nešto manje vrijedno, žene i
djevojčice sa invaliditetom će i dalje biti lake žrtve nasilja unutar obitelji/porodice i šire.
Zato su združene humane/ljudske i profesionalne vrijednosti kao što je solidarnost, spremnost
na suradnju, partnerstvo i lokalna društvena zajednica su posebno važne.
Njihovo posredovanje u svim područjima svakodnevnog ophođenja su vrlo važni elementi
prevencije nasilja nad ženama i djevojčicama sa invaliditetom.
Iako postoje primjeri dobre prakse u pojedinim tijelima nadležnim za postupanje u slučaju
nasilja u obitelji/porodici, mjerama koje se odnose na međuinstitucionalnu suradnju nužno je
intenzivirati suradnju i razmjenu iskustava i informacija.
Radi stvaranja uspješne strategije zaštite od nasilja u obitelji/porodici nad ženama i
djevojčicama sa invaliditetom i poduzimanja društvenih akcija u cilju suzbijanja nasilja u
obitelji, nužno je prepoznati problem, priznati njegovo postojanje te ga sagledati kroz njegov
opseg i oblik.

5

Slijedom navedenog , te polazeći od činjenice da nasilje predstavlja oblik diskriminacije te
uzevši u obzir činjenicu da su žene i djevojčice sa invaliditetom najčešće žrtve nasilja u
obitelji/porodici od strane svojih najbližih/osoba koje o njima brinu/skrbe, potreban je
sustavan i cjelovit pristup ovoj problematici svih nadležnih tijela. Uz provođenje postojećih
zakonskih obaveza nužno je poduzeti i niz drugih mjera kojima će se utjecati na prevenciju
pojave novih slučajeva nasilja nad ženama i djevojčicama sa invaliditetom u obitelji/porodici,
ali im i osigurati pravovremenu nužnu pomoć.
Borba protiv nasilja nad ženama i djevojčicama sa invaliditetom u obitelji/porodici te rad na
podizanju kvalitete života njih kao žrtava nasilja predstavlja dugoročan proces koji zahtijeva
međusobnu suradnju svih nadležnih tijela na lokalnom i državnom nivou.
I. PREVENCIJA NASILJA NAD ŽENAMA I DJEVOJČICAMA SA INVALIDITETOM U
OBITELJI/PORODICI
Obiteljsko/porodično nasilje uglavnom je obilježeno od jednog člana obitelji/porodice da
upotrebom sile, zastrašivanja ili manipulacije uspostavi i održava kontrolu nad drugim članom
ili članovima obitelji/porodice. Posebnu dimenziju ova pojavnost ima kada su žrtve žene i
djevojčice sa invaliditetom . Jedan od najisplativijih pristupa riješavanju ovog složenog
problema je djelotvorna prevencija nastanka nasilja nad ženama i djevojčicama sa
invaliditetom unutar obitelji/porodice. U tom pogledu su vrlo važne javne kampanje,
osvještavanje opće javnosti o neprihvatljivosti nasilja nad ženama i djevojčicama sa
invaliditetom, te programi obrazovanja različitih ciljanih grupa u društvu.
Preporučuje se:
• podizanje javne svijesti o nasilju nad ženama i djevojčicama sa invaliditetom u
obitelji/porodici
• edukacija javnosti o važnosti i nužnosti prijave i sumnje na nasilje, nakon čega će
nadležne institucije ispitati sumnju i utvrditi postoji li nasilje ili ne
• sačiniti evidenciju – registar žena i djevojčica sa invaliditetom u lokalnoj zajednici
• kontinuirano provoditi preventivne programe osnaživanja i edukacije za žene i
djevojčice sa invaliditetom o neprimjerenim i neprihvatljivim oblicima ponašanja/
nasilja
• razvijati programe prevencije usmjerene na djevojčice i žene sa invaliditetom izložene
nasilju u obitelji/porodici koji su svjedoci nasilja u obitelji/porodici radi smanjivanja
međugeneracijskog prijenosa percepcije nasilja kao „normalne“ pojave
• smanjiti pojavu u društvu uvrjedljivog ponašanja prema ženama i djevojčicama sa
invaliditetom
• u programe edukacije i prevencije trebaju biti uključene i žene sa invaliditetom kao
edukatori
U ovom segmentu prevencije vrlo je važna suradnja na nivou lokalne zajednice; Centra za
socijalni rad, obrazovnih ustanova, lokalnih medija i organizacija i udruženja koja brinu o
ženama i djevojčicama sa invaliditetom.

6

II. UNAPRJEĐENJE MEĐUINSTITUCIONALNE SURADNJE
S obzirom na uočeni nedovoljan protok informacija između lokalnih institucija nadležnih za
postupanje u slučajevima nasilja nad ženama i djevojčicama sa invaliditetom u
obitelji/porodici, posebnu pažnju potrebno je posvetiti međuinstitucionalnoj suradnji kako bi
se osigurala cjelovita i učinkovita pomoć i zaštita žena i djevojčica sa invaliditetom žrtava
nasilja u obitelji/porodici.
Preporučuje se:
• omogućiti u protokolima za vođenje evidencije o obiteljskom/porodičnom nasilju
posebno evidentiranje žena i djevojčica sa invaliditetom nad kojima je izvršeno
nasilje
• unaprijediti međuinstitucionalnu suradnju i razmjenu informacija i iskustava vezanih
uz nasilje nad ženama i djevojčicama sa invaliditetom u obitelji/porodici
• unaprijediti učinkovitost postupanja u slučajevima nasilja nad ženama i djevojčicama
sa invaliditetom u obitelji/porodici
• osigurati kvalitetnu komunikaciju i prenošenje najnovijih informacija iz područja
obiteljskog/porodičnog nasilja vršenog nad ženama i djevojčicama sa invaliditetom
prema zdravstvenim radnicima
• unaprijediti postupanja po Protokolu, posebno u dijelu zdravstvenog
sistema/sustava,jer su njihove prijave o obiteljskom/porodičnom nasilju vrlo rijetke ili
ih gotovo nema
Neophodna suradnja na nivou lokalne zajednice; Centra za socijalni rad MUP-a, zdravstvene
ustanove, organizacije civilnog društva
III. EDUKACIJA STRUČNJAKA KOJI RADE U PODRUČJU ZAŠTITE OD NASILJA U
OBITELJI/PORODICI
Odgovarajuće postupanje stručnjaka koji se u svom radu susreću sa žrtvama obiteljskog/
porodičnog nasilja uvjetovano je razumijevanjem problema i prepoznavanjem različitih
oblika obiteljskog/porodičnog nasilja sa svim specifičnostima koje se odnose na žene i
djevojčice sa invaliditetom te dobrim poznavanjem prava i potreba ovih žrtava. Edukacija
djelatnika lokalnih nadležnih tijela, ustanova i organizacija civilnog društva koje se bave
zaštitom od nasilja , posebno je važna radi kvalitetnijeg pristupa ženama i djevojčicama sa
invaliditetom – žrtvama nasilja u obitelji/porodici i rada s njima. U tom cilju potrebno je
kontinuirano provoditi programe edukacije radi podizanja stupnja stručnosti djelatnika i
stvaranja odgovarajućih uvjeta za zaštitu i unaprijeđenje prava žrtava.
Potreba provođenja sistemske edukacije znatnog broja djelatnika u lokalnim zajednicama
(policija, socijalna skrb, pravosuđe, obiteljski/porodični centri i organizacije civilnog društva)
je nužna za postizanje sistemske promjene u suzbijanju nasilja u obitelji/porodici nad ženama
i djevojčicama sa invaliditetom.

7

Kod žena i djevojčica sa invaliditetom postoje specifične vrste nasilja koje je teže prepoznati,
te je zbog toga od iznimne važnosti edukacija o nasilju i prepoznavanja nasilja nad njima.
Preporučuje se:
• Edukacija policijskih službenika koji postupaju u slučajevima nasilja u obitelji/porodici koja
se provodi kroz specijalističke tečajeve predviđene i propisane protokolom službe, trebala bi
biti dopunjena specifičnim edukacijskim programom koji se odnosi na specifične vrste i
stupanj invalidnosti žena i djevojčica žrtava obiteljskog/porodičnog nasilja kako bi kvalitetno
mogli postupati pri intervencijama u takvim slučajevima (osjećaj zaštite i povjerenja
koje bi pri ovakvom postupanju žrtve dobile je od ključne i neprocijenjive važnosti)
• osposobiti adekvatan broj policijskih službenica za rad na slučajevima sa ženama i
djevojčicama sa invaliditetom – žrtvama obiteljskog/porodičnog nasilja, posebno u
onim policijskim stanicama koje do sada nisu imale utvrđenu proceduru rada na ovim
slučajevima.
• Uočeno je da zdravstveni radnici rijetko sudjeluju u edukaciji iz područja
obiteljskog/porodičnog nasilja, a osobito se to odnosi na obiteljske/porodične liječnike
( koji nažalost nerijetko imaju diskriminatorni i ignorantski stav prema ženama sa
invaliditetom, te se u njihovu prisustvu obračaju pratiocima s pitanjima o njihovu
zdravstvenom statusu) kako bi se osigurala senzibilizacija i edukacija zdravstvenih
radnika za probleme nasilja nad ženama i djevojčicama sa invaliditetom u
obitelji/porodici potrebno je utvrditi načine i metode za sistemsku komunikaciju i
prenošenje najnovijih informacija iz ovog područja prema njima.
• Zajedničko djelovanje i djelotvorna koordinacija aktivnosti različitih sistema
uključenih u rješavanje problema obiteljskog/porodičnog nasilja nad ženama i
djevojčicama sa invaliditetom nužan su preduvjet za djelotvoran društveni odgovor na
obiteljsko/porodično nasilje nad ženama i djevojčicama sa invaliditetom.
Potrebno je sve nadležne lokalne institucije kontinuirano senzibilizirati i educirati o
specifičnim pristupima žrtvama ženama i djevojčicama sa invaliditetom obiteljskog/
porodičnog nasilja i to ovisno o vrsti i stupnju invaliditeta; zdravstvo, socijalne službe,
policiju, pravosudna tijela, osobe koje rade u službama/organizacijama za pružanje podrške
žrtvama nasilja u obitelji/porodici, volontere kao i druge stručne osobe koje svakodnevno
dolaze u kontakt sa žrtvama obiteljskog/porodičnog nasilja, s posebnim naglaskom na
koordinaciju aktivnosti i unapređivanje međuinstitucionalne suradnje.
Preporučuje se:
• razviti i sistem razmjene informacija o poduzetim aktivnostima i daljnjim koracima,
kako bi oni koji su postupke pokrenuli imali informaciju i kako su završeni, odnosno
kako bi pri svakom ponovljenom slučaju mogli te informacije koristiti radi
unaprjeđenja suradnje i umrežavanja sistema odgovornih za postupanje u slučaju
nasilja u obitelji/porodici

8

razvijati specifične programe edukacije djelatnika nadležnih lokalnih institucija koji
obavljaju poslove vezane uz zaštitu od nasilja u obitelji/porodici
• unaprijediti kompetencije i odgovornosti nadležnih lokalnih institucija i organizacija
civilnog društva za primjereno reagiranje u cilju sprječavanja pojave nasilja nad
ženama i djevojčicama sa invaliditetom u obitelji/porodici te reagiranje u slučajevima
već počinjenog nasilja nad njima
Neophodna suradnja na nivou lokalne zajednice; Centra za socijalni rad MUP-a, zdravstvene
ustanove, organizacije civilnog društva.
IV. ZBRINJAVANJE I PODRŠKA ŽENAMA I DJEVOJČICAMA SA INVALIDITETOM
ŽRTVAMA NASILJA U OBITELJI/PORODICI
U području pomoći žrtvama nasilja u obitelji/porodici za žene i djecu žrtve posebnu važnost
imaju Sigurne kuće i SOS telefoni na koje u kriznim situacijama osobe u potrebi mogu dobiti
relevantne informacije o mogućnostima zaštite sebe i svojih prava. Da li to u praksi vrijedi i
za žene i djevojčice sa invaliditetom?
Preporučuje se:
• vrijednost SOS telefona treba biti prepoznata od strane žena s invaliditetom, te u tom
smjeru razvijati komunikacijske kanale prilagođene vrstama invaliditeta
• uspostaviti suradnju svih uključenih u primjenu „Protokola o postupanju u slučaju
nasilja u obitelji/porodici“ i sigurnih kuća s predstavnicima udruženja u lokalnoj
zajednici, kao eksperata za područje pojedinog invaliditeta u pružanju stručne podrške
pri postupanju ili smještaju.
• prilagoditi sigurne kuće i to ne samo arhitektonsko‐građevinski već i za
komunikacijske potrebe vezano za gluhe i nagluhe osobe, potrebe orijentacije i
mobiliteta za slijepe osobe, te prilagođene komunikacije za osobe s mentalnim
poteškoćama .
• unaprijediti hitnost postupanja i pomoć pri smještaju žena i djevojčica sa invaliditetom
nad kojima je izvršeno obiteljsko/porodično nasilje
• formirati timove u lokalnoj zajednici za obilazak obitelji/porodica gdje se nalaze žene
i djevojčice sa invaliditetom u ruralnim sredinama
• porodična savjetovališta/obiteljski centri; formirati zajedničke programe sa nadležnim
pružateljima zaštite od nasilja i udruženjima
• posebna pažnja treba se posvetiti oduzimanju poslovne sposobnosti žena s
invaliditetom u svrhu spriječavanja zloupotrebe od strane članova obitelji/porodice
• ekonomsko osnaživanje, poticanje zapošljavanja žena sa invaliditetom u lokalnoj
sredini
Neophodna suradnja na nivou lokalne zajednice; Porodična savjetovališta/obiteljski centri,
Centra za socijalni rad, zdravstvene ustanove, organizacije civilnog društva,volonteri, službe
za zapošljavanje, lokalni privredni subjekti

9

ZAKLJUČAK
Žene i djevojčice sa invaliditetom nerado ili nikako ne prijavljuju nasilje koje je izvršeno i/ili
se vrši nad njima i to iz razloga:
• nedostatak obrazovanja i informacija o prihvatljivim i neprihvatljivim radnjama
• ne prepoznaju nasilje
• osjećaj nemoći
• otežana pristupačnost osobama izvan obiteljskog/porodičnog kruga
• nemaju povjerenja u pružatelje žaštite od nasilja
• teškoće u dokazivanju nasilja
• nakon prijave nasilja,trpe još veće nasilje
• nemaju priliku prijaviti nasilje
• neznaju kome prijaviti nasilje
Žene i djevojčice sa invaliditetom imaju dvostruki problem zato što često ne mogu prijaviti
nasilje zbog svog oštećenja te su ovisne o nasilniku, a nasilnici to znaju i koriste.
Preporučuje se:
• ukoliko se postupa sa ženama s mentalnim poteškoćama važno je razgovarati što
jednostavnijim rečenicama
• u kontaktu sa ženama s cerebralnom paralizom postupati strpljivo i znati ih slušati
• specifičnosti vezane za slijepe žene su u problemu poziva u pomoć i načinu vođenja
slijepe žene jer se moraju osjećati sigurno i zaštićeno od strane pratnje
• u kontaktu sa gluhim i nagluhim ženama strpljivo promatrati mimiku
Zaključak je i da treba kontinuirano raditi na edukaciji kako samih žena i djevojčica sa
invaliditetom u prepoznavanju nasilja, tako i na edukacijama svih koji su uključeni u proces
borbe protiv nasilja u obitelji/porodici.
Treba još više raditi na senzibiliziranju javnosti za probleme obiteljskog/porodičnog nasilja
nad ženama i djevojčicama sa invaliditeto, posebno u lokalnim sredinama.
Ističeno nužnost poboljšanja komunikacije između žrtve nasilja u obitelji/porodici žene i
djevojčice sa invaliditetom i stručnjaka, kako bi se okuražile da prijavljuju nasilje u
obitelji/porodici počinjeno nad njima, bez straha da im se neće vjerovati, da bi ih se moglo
smjestiti u institucije ili jednostavno zbog ograničenja uzrokovanih invaliditetom
Svakako je potrebno u što većoj mjeri senzibilizirati same žene i djevojčice sa invaliditetom,
stručnjake i cijelu zajednicu o problematici nasilja u obitelji/porodici nad ženama i
djevojčicama sa invaliditetom iz različitih uglova, kao što je nužno i unaprijeđenje/uređenje
zakonske regulative koja omogućuje ostvarivanje zajamčenih/zagarantiranih prava i zaštitu.

10

 

20. travanj, 2017

Koordinacioni odbor udruženja osoba sa invaliditetom Kantona Sarajevo

Koordinacioni odbor udruženja osoba sa invaliditetom Kantona Sarajevo održao okrugli stol na kojem su osim članova Koordinacionog odbora prisutvovali i predstavnici različitih ministarstava, centara za socijalni rad, MUP-a i drugi stručnjaci vezani za teme kojima se bavi Koordinacioni odbor osoba sa invaliditetom KS.

Tom prilikom su podijeljene Preporuke pisane za  stručnu i širu javnost o specijalnim potrebama o prevenciji i zaštiti od nasilja u obitelji/porodici,kao i suzbijanja nasilja u obitelji/porodici nad ženama i djevojčicama sa invaliditetom. 

Preporuke su rezultat partnerskog rada na  projektu “ŽENE I DJEVOJČICE SA INVALIDITETOM IMAJU PRAVO NA ŽIVOT BEZ NASILJA“   Udruženja za unaprijeđenje i kulturu življenja BONAVENTURA – Sarajevo , Udruženja slijepih Kantona Sarajevo, Opštine Istočna Ilidža-Komisije za ravnopravnost polova i Udruge invalida Zapadno Hercegovačke Županije – Široki Brijeg.

B3B5B1

B4B7B8B6

Preporuke su rezultat projekta ŽENE I DJEVOJČICE SA INVALIDITETOM IMAJU PRAVO NA ŽIVOT BEZ NASILJA“podržano iz grant sredstava Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH za podršku izgradnji partnerstva između nevladinih organizacija i nadležnih institucija za provođenje Konvencije o prevenciji i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici u Bosni i Hercegovini za 2016. godinu

 

11. siječanj, 2017

10.01.2017g. Široki Brijeg TRENING/ OBUKA / RADNI RUČAK na temu projekta: „ ŽENE I DJEVOJČICE SA INVALIDITETOM IMAJU PRAVO NA ŽIVOT BEZ NASILJA“ Podržano od Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH/Agencija za ravnopravnost spolova BiH

Danas je u organizaciji Udruženja Bonaventura uz  kooperativnost partnerske Udruge osoba sa invaliditetom Županije Zapadnohercegovačke/ UOSIŽZH, Široki Brijeg i predsjednice gđe Zore Mikulić održan  vrlo uspješan trening/radni ručak na temu projekta “ŽENE I DJEVOJČICE SA INVALIDITETOM IMAJU PRAVO NA ŽIVOT BEZ NASILJA” podržanog od Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH/Agencije za ravnopravnost spolova BiH.

IMG_20170110_121745 IMG_20170110_121621 IMG_20170110_121605  IMG_20170110_121531 IMG_20170110_121818 IMG_20170110_121703 IMG_20170110_121656

Posebno zahvaljujemo učesnicima  na dolasku  jer su vremenski uvjeti bili otežani. Značaj ovom treningu/radnom ručku dodatno je uvečan prisustvom predstavnika profesionalnih zajednica obrazovnog sustava/sistema, policije, centra za socijalni rad, učenica gimnazije, roditelja djece sa invaliditetom, predstavnice Crvenog križa, predstavnice osnovne škole…. Nakon upoznavanja sa Istanbulskom Konvencijom, te prezentacijom oblika nasilja na ženama i djevojčicama sa invaliditetom i prepoznavanja istih, razvila se kvalitetna diskusija među učesnicama/učesnicima treninga.  Kroz dijalog , posebno između predstavnice Centra za socijalni rad i pedagogice srednje strukovne škole iz Širokog Brijega, dobili smo uvid u ograničenja koja se javljaju u okviru nadležnosti pojedinih institucija , te smo na temelju toga zaključili kako je zaista nužno dopunjavati postojeće zakonske procedure o postupanju pri prijavi nasilja nad ženama i djevojčicama sa invaliditetom, kao i samo  razumijevanje istoga od strane pružatela zaštite od nasilja u lokalnim zajenicama.

Razumjeli smo svi i složili se da je što hitnije potrebno definiranje specifičnih potreba za prevencijom i zaštitom od nasilja nad ženama i djevojčicama sa invaliditetom u obitelji/porodici u lokalnim zajednicama, te dogovorili razmjenu  prijedloga  u skorije vrijeme , a u svrhu izrade što kvalitetnijih Preporuka , kao načina efikasne prijave nasilja koje je moguće provesti u praksi.

Preporučamo  zabilješku kolega sa radija Široki Brijeg:

http://www.radiosirokibrijeg.com/vijesti/drustvo/13376-zene-i-djevojcice-s-invaliditetom-imaju-pravo-na-zivot-bez-nasilja

Preporučamo i naše priloge:

 

 

28. prosinac, 2016

28.12.2016. Istočna Ilidža, Istočno Sarajevo TRENING/ OBUKA / RADNI RUČAK na temu projekta: “ŽENE I DJEVOJČICE SA INVALIDITETOM IMAJU PRAVO NA ŽIVOT BEZ NASILJA” “ŽENE I DJEVOJČICE SA INVALIDITETOM IMAJU PRAVO NA ŽIVOT BEZ NASILJA” Podržano od Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH/Agencija za ravnopravnost spolova BiH

20161228_13310220161228_133029 20161228_111101 20161228_114002 20161228_115126 20161228_115555 20161228_124938  20161228_105312

Danas je u organizaciji Udruženja Bonaventura uz izvrsnu kooperativnost partnerstva  Opštine Istočna Ilidža – Skupštine – Komisije za ravnopravnost polova i predsjenice komisije za ravnopravnost polova Opštine Istočna Ilidža   gđe Vinke Berjan , održan  trening/radni ručak na temu projekta “ŽENE I DJEVOJČICE SA INVALIDITETOM IMAJU PRAVO NA ŽIVOT BEZ NASILJA” podržanog od Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH/Agencije za ravnopravnost spolova BiH.

Iako su vremenski uvjeti bili otežani, zahvalni smo učesnicama i učesnicima ( obzirom da se radi o osobama s invaliditetom)  da su se odazvali i svojim prisustvom dali značajan doprinos samom treningu/obuci/ radnom ručku na temu projekta : “ŽENE I DJEVOJČICE SA INVALIDITETOM IMAJU PRAVO NA ŽIVOT BEZ NASILJA” . Između ostalih pridružli su nam se i  predstavnici Fonda za dječiju zaštitu, predstavnica vjerske ustanove Saborne Crkve, predstavnici Gradske organizacije slijepih i slabovidnih, Udruženje AGATA, direktorica centra za socijalni rad Istočna Ilidža, predstavnice Opštine Istočna Ilidža

U prvom dijelu treninga/radnog ručka; nakon međusobne razmjene iskustava i praksi na temu nasilja nad ženama i djevojčicama sa invaliditetom u obitelji/porodici, učesnice i učesnici  su bili upoznati sa pravima proisteklim iz Istanbulske Konvencije, kao i sa oblicima nasilja, identificiranjem počinioca nasilja nad ženama i djevojčicama sa invaliditetom u obitelji/porodici, prijave nasilja kao i sa prepoznavanje nasilja u obitelji/porodici nad ženama i djevojčicama sa invaliditetom .

Vrlo kvalitetan doprinos samoj diskusiji i razmjeni iskustava dali su današnjem treninugu/obuci/radnom ručku muški  predstavnici i pratitelji koji su nam se pridružili.

Kvalitetnoj diskusiji  na temu nasilja nad ženama i djevojčicama sa invaliditetom u obitelji/porodici, dodatnu vrijednost smo dobili  opisanim  iskustvima iz prakse od predstavnica lokalnih nadležnih institucija  zaštite od nasilja nad ženama i djevojčicama u obitelji/porodici.

Složili  smo se da je nužno definiranje specifičnih potreba za prevencijom i zaštitom od nasilja nad ženama i djevojčicama sa invaliditetom u obitelji/porodici u lokalnim zajednicama, te dogovorili razmjenu  prijedloga kvalitetnih Preporuka , kao načina efikasne prijave nasilja koje je moguće provesti u praksi.

27. prosinac, 2016

27.12.2016, Sarajevo TRENING/ OBUKA / RADNI RUČAK na temu projekta:„ ŽENE I DJEVOJČICE SA INVALIDITETOM IMAJU PRAVO NA ŽIVOT BEZ NASILJA“ Podržano od Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH/Agencija za ravnopravnost spolova BiH

IMG_20161227_101118 IMG_20161227_105022 20161227_135910 20161227_135858

Trening/radni ručak bio je medijski popraćen i od strane; FTV (prilog emitiran u DNEVNIKU 2) , VIA HD, FENA

Danas je u organizaciji Udruženja Bonaventura uz izvrsnu kooperativnost partnerskog Udruženja slijepih Kantoaa Sarajevo, održan trening/radni ručak na temu projekta “ŽENE I DJEVOJČICE SA INVALIDITETOM IMAJU PRAVO NA ŽIVOT BEZ NASILJA” podržanog od Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH/Agencije za ravnopravnost spolova BiH.

Odličnoj radnoj i kreativnoj atmosferi prisustvovale su predstavnice udruženja koje su se odazvali našem pozivu; Saveza SUMERO, Udruženja gluhih KS, Udruženja slijepih KS, Udruženja paraplegičara i oboljelih od dječije paralize, Saveza invalida rada KS, Udruženje OAZA,  te predstavnica lokalnih pomagačkih nadležnih institucija za prevenciju i suzbijanje nasilja u obitelji/porodici ; KJU”Porodično savjetovalište”KS, Ministarstvo za rad, socijalnu politiku raseljenih lica i izbjeglice KS, MUP KS .

U prvom dijelu treninga/radnog ručka; nakon međusobne razmjene iskustava i praksi na temu nasilja nad ženama i djevojčicama sa invaliditetom u obitelji/porodici, učesnice su imale priliku upoznati se sa pravima proisteklim iz Istanbulske Konvencije, kao i sa oblicima nasilja, identificiranjem počinioca nasilja nad ženama i djevojčicama sa invaliditetom u obitelji/porodici, prijave nasilja kao i sa prepoznavanje nasilja u obitelji/porodici nad ženama i djevojčicama sa invaliditetom .

Drugi dio treninga protekao je u vrlo kvalitetnoj diskusiji  na temu nasilja nad ženama i djevojčicama sa invaliditetom u obitelji/porodici,  iskustvima sa lokalnim mehanizmima zaštite od nasilja nad ženama i djevojčicama u obitelji/porodici.

Usaglasili smo da je nužno definiranje specifičnih potreba za prevencijom i zaštitom od nasilja nad ženama i djevojčicama sa invaliditetom u obitelji/porodici u lokalnim zajednicama, te dogovorili razmjenu  prijedloga kvalitetnih Preporuka – načina efikasne prijave nasilja koje je moguće provesti u praksi.

 

21. prosinac, 2016

Potpisan Ugovor između Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH i Udruženja Bonaventura o grant sredstvima za projekt “ŽENE I DJEVOJČICE SA INVALIDITETOM IMAJU PRAVO NA ŽIVOT BEZ NASILJA“

 IMG_20161221_103309    IMG_20161221_102755

Danas je u prostorijama Agencije za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine potpisan Ugovor između Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH i Udruženja za unaprijeđenje i kulturu življenja Bonaventura o dodjeli grant sredstava za projekt :„ ŽENE I DJEVOJČICE SA INVALIDITETOM IMAJU PRAVO NA ŽIVOT BEZ NASILJA“

 

18. prosinac, 2016

Potpisani Memorandumi o suradnji sa Partnerima na projektu „ ŽENE I DJEVOJČICE SA INVALIDITETOM IMAJU PRAVO NA ŽIVOT BEZ NASILJA“

IMG_20161214_102228    IMG_20161214_102310       IMG_20161214_102402

Vinka Berjan -  predsednica komisije za ravnopravnost polova Opštine   Istočna Ilidža i Koordiantorica projekta  Jasminka Susmel potpisale su Memorandum o suradnji na projektu„ ŽENE I DJEVOJČICE SA INVALIDITETOM IMAJU PRAVO NA ŽIVOT BEZ NASILJA“

IMG_20161214_094637   IMG_20161214_094651         IMG_20161214_094703

Fikret Zuko – direktor Udruženja slijepih Kantona Sarajevo i Koordiantorica projekta  Jasminka Susmel potpisali su Memorandum o suradnji na projektu„ ŽENE I DJEVOJČICE SA INVALIDITETOM IMAJU PRAVO NA ŽIVOT BEZ NASILJA“

 IMG_20161202_112750  IMG_20161202_112737    IMG_20161202_112718       Zora Mikulić , predsjednica Udruge osoba sa invaliditetom Županije Zapadnohercegovačke i Koordiantorica projekta  Jasminka Susmel potpisale su Memorandum o suradnji na projektu„ ŽENE I DJEVOJČICE SA INVALIDITETOM IMAJU PRAVO NA ŽIVOT BEZ NASILJA“

 

14. prosinac, 2016

“ŽENE I DJEVOJČICE SA INVALIDITETOM IMAJU PRAVO NA ŽIVOT BEZ NASILJA“

Zadovoljstvo nam je izvjestiti da je Udruženje Bonaventura dobilo grant sredstva za projekt:“ŽENE I DJEVOJČICE SA INVALIDITETOM IMAJU PRAVO NA ŽIVOT BEZ NASILJA“ iz proračuna Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine za podršku izgradnji partnerstva između nevladinih organizacija i nadležnih institucija za provođenje Konvencije o prevenciji i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u Bosni i Hercegovini za 2016-u godinu.

 

 

Starije objave »